23.05.2019.
Poezija

Anđeli – Goran Matić

Anđeli

 

Ponekad ih vidim pred velike dogadjaje
Ratove, zemljotrese,vodene stihije
Kako pijani hodaju ulicom
I u bescenje prodaju perje

Ponekada se preobuku u ljude koje volim
Tada dugo sedimo kraj vode
I pravimo one nestvarne dvorce u mokrom pesku

Ponekada kad suze izgube svoj slani ukus
Barutom oboje obrve
I topovima jutra naprave rupe u mom sećanju.

Ponekada ih čujem kako govore u žitu
Tada skinem cipele i tabanima pritisnem zemlju
Da bih bolje čuo i konačno naučio kako se postaje hleb
Ali brzo odu dalje

Ponekada kada pomislim da su me zaboravili
Utrče sa vetrom u moju kosu
Naprave mi još jedan krvotok
Stave u njega sivu krv koja prenosi uspomene

Čujem ih ponekada kako pevaju u meni
Dok se sve lomi
I jedva sastavljam kraj sa početkom svog života
Samo se nasmejem se tim čudim hodočasnicima
Koji su se prejeli putovanja

Onda , taman kad pomislim da su mi prijatelji
Oni izaberu najgori dan
Da prenesu vest o mojoj smrti...

 

Goran Matić