Boka Kotorska - Anđelka Korčulanić

Boka Kotorska

Orjen i Lovćen zibaju more u njedrima,
tvrdi, plemeniti Kotor, glasoviti Perast,
riječi iz svijeta kroz Verige* još donosi plima
o slavi brigantina, nâva, brikova i škuna,*
još vjetar priča kako je ljubio im jedra i snast.*

Još je živa Boka, još nas u njoj ima
i Gospa od Škrpjela čini se kao da plovi
kad Zaljevom svetaca srebro razlije Luna.
Još u Boku mami skriveno Teutino blago,
zove u Risan, čudesni Tivat i Herceg Novi,
gdje meko i nježno kao cvijet mimoze
srce na dlanu još se nosi nago.

Još jedan nezazidan prozor
u kući s tri krova na more gleda*
i kose vjerne žene anđeli nose,*
u Boki Kotorskoj još vjera u ljubav živi
i snovima nikako umrijeti ne da.

Anđelka Korčulanić

 
*Verige, najuži dio bokokotorskog zaljeva. Ime je dobio po lancima kojima je priječen prodor Turaka u unutarnje zaljeve (Risansko-morinjski i Kotorski) tijekom 16. i 17. stoljeća.
*povijesni brodovi jedrenjaci
*oprema za podizanje i razapinjanje jedara
*Kuća tri sestre zaljubljene u istog kapetana s tri krova i po jednim prozorom prema moru, po njihovu dogovoru, zazidanim kako je koja umirala. Treći nije imao tko zazidati.
*Goblen Jacinte Kunić u crkvi Gospe od Škrpjela, vezen zlatnim i srebrnim nitima i vlasima njene kose u 25 godina čekanja muža pomorca.

FOTO: Prčanj, kuća tri sestre