Cirkus - Mladen Maraš

Cirkus

Ja tebe više ne volim, ljubavi.
Ne volim te,
iako često zaboliš.
Možda mi je to
samo rebro slomljeno,
pa se eho tog bola
protegne organizmom
i počne izbezumljivati
poput zubobolje.
Puka je slučajnost
što onda mislim o tebi,
o tome da me ti boliš,
a ne to rebro, i ne taj zub,
čije postojanje ponekad
proizvodi nalagodnost
kod onih što mi se nađu
u decimetarskoj blizini.
Ja imam izdahe na metar.
Sve posle te granice
je profesionalni sport...Ronaldo...
A ti, ti dobro znaš
kakvog si amatera srela.
Nisam ja kriv što me je bol
natjerao na ortopeda
koji je otklonio
mogućnost preloma kostiju.
A dentisti? Bog da mu prosti
20 € karijesa u začetku.
Ali me još boliš... Kao na početku.
Dijagnoza kardiologa je bila
da mi srce usporava
iz nepoznatih razloga,
a da tuče k'o ludo u slova
slagalice tvoga imena.
Pa su me poslali nekom
ko se razumije u pamet za pare,
nekom da pretura školom
po umrlim kostima majke,
nekom, ko je uprtim prstom
na koži desne sljepočnice
u meni kanio brisati
djetinjstvo od BROZA,
dok sam mu pjevao...
Po šumama i gorama
naše zemlje ponosne.
A tebi, tebi su uši rasle
kao u slonice
dok si slušala kako
zli jezic palacaju
o cirkusu od života što imam.
Nikad te niko od tih doktora nije
smatrao simptomom...
Izuzev mene, bolesnika.
Čak ni onaj ludak
koji je tražio da vidi tvoje slike
i da mu kao pacijent
povjerim tvoj broj telefona,
nije vjerovao u tvoju karmu.
On je vjerovao u sise P. Anderson.

Mladen Maraš