06.06.2018.
Poezija

Crna Dama - Veselin Lazarević

Crna Dama

 

 

                        Dušku Jovanoviću

 

Gasim se kao lajt-šou

Na rok koncertu zvanom istorija

Popišulja ili učiteljica

Svejedno

Jezik mi na jezičke reže

Ipak Neću nikako da ga svežem

 

U stereo zid me zidaju

Blokove i malter zamjenjuju urlicima i apsurdom

Lupam glavom Obliva me analogni znoj

Hoće da me formiraju u ciglu

Da imam tuđe ime Državnu bolest i pamtljiv broj

U građevini lude nade

Kako bih mogao kupiti nepovratnu kartu

Za trku duhovnih mrtvaca

Ka rospiji Veneri – da me radari

Nikada ne otkriju I vrate

U naručje Crne dame

Zavezao bih joj viljušku i zvijezde

Zadavio kokošku Ofarbao lava

Prekomponovao melodiju poskočice

Nikotinski mir i naftnu suštinu

 

Bogorodico moje krvi

Očaj me primorava da pišem

Ti si sve u jednome – pustolovina i nevjesta –

Odjek koji diše

Dok je ona stabilna Kao Toranj u Pizi

Neko reče: TV inkarnacija Velikog brata

Nominacija smrti novinara i policajaca

Još i sa prefiksom-Vi

Nikako da se složim

O Crna damo

Majko svih političkih i umjetničkih kurvi

 

 

Veselin Lazarević