Cvijet u vazi

Cvijet u vazi

Sjeća se kako je ubrao cvijet,

divlju ružu bijelih latica,

jednostavne čaške,

dok su joj se u sredini zlatili prašnici,

nježni toliko da ih se nije usudio

dotaknuti, ili puhnuti i njih.

Nije baš imao običaj brati

cvijeće rasuto po livadi u proljeće,

niti ga držati u kući u vazi.

Ali ovaj put nešto ga je navelo

da to učini i učinio je to,

znajući da će se morati brinuti

o cvijetu i čuvati ga tako nježnog

 i nezaštićenog.

I tako je i bilo.

Jedina u vazi,

 ruža po prirodi ponosna,

još više je podigla glavicu,

umišljajući da je njemu najvažnija.

Tako je izgledalo jer

stvarno se brinuo o njoj cijelo vrijeme

i pozdravljao je uljudno

kada je zaklapala latice

spremna za spavanje.

Njegov glas ju je uspavljivao

dok joj je pričao neke svoje

izmišljene priče za laku noć.

I nikada je nije dotaknuo,

bojeći se da će je povrijediti,

 iako je željela osjetiti njegove

njegovane ruke ili usne na s

vojim laticama, koje su treperile

 dok se smijala njegovim šalama.

Nije bila sigurna da li je samo brižan,

ili je voli kao najdraži cvijet od svih

 ubranih i neubranih u polju raskošnih boja.

Angelina Medaković