Da na Aljaski bere jabuke

Da na Aljaski bere jabuke
(mala pjesma o izgubljenosti)

u džepu ranih buđenja
kada nije sluđena
prošena
pa isprošena
da od djevojke postane žena
jednoga mjeseca i dana Bogu iz torbe ispala
bez dimnjačara na krovu koji sreću donosi
djeteline s četiri lista
u vrijeme kada je bila kao izvorska voda čista
bez oroza na krovu
buđenje sunce označavalo
sladoledar na uglu ulice
u parku gladne ptice
ti u nekoj priči ratnika
i
ikononosača
starih prosaca
bludnih raspjevanih snaša
podignutih suknji
i
rumenih obraza
prvoga mraza
srebrnoga inja u kosi
novčanih neprilika
vrag neg ih nosi
u vrijeme vožnje od Budve do Beograda
u Novom Sadu pitanje kuda sada?
Zagreb ili Sarajevo?
do
američkih žvaka s tekstom na turskom
raskomadanih leševa ubijenih jelena
i
veprova
Oblomova
prvih lomova i zatvorenih vrata
glasnih otkucaja bakina sata dobivena u nasljeđe
prvih podočnjaka
malih đaka i crvenih pernica
kao poludjela ptica
poželjela je da na Aljaski bere jabuke
od muke
iz
obijesti
na cesti prema Lenjingradu
na putu do Moskve
zbog nekih "oči čorneja"
pjesama Lorke
i
Jesenjina
na onoj staroj prašnjavoj cesti
s nadom
da će jednom sama sebe sresti
ako se putem sama iz sebe
ne izgubi
pa završi nanovo u majčinoj utrobi
ili
užarenoj lavi
Vezuva

Ksenija Kancijan