Dani i noći – Natalija Novaković

Dani i noći

Dani poput

ptica ranjenih,

umiru kao očajnici,

uz bolnu jeku

promuklim glasom umirućeg,

dok noći neumitne,

hladne padaju,

buket klonulih zvezda

u njedrima svojim skrivaju.

I tako dani,

brojani i nebrojani,

ponesu sobom

duh nadanja,

i suze bola i stradanja.

Tražim spokojstvo u noći,

u kojoj jedva trepte,

usnule svetlosti moći

dok povetarac šumori

njišući tišinu noći.

Natalija Novaković

Pročitajte još