Deo srca mog
Ostade mi kod tebe deo srca mog,
kamenog...
Otcepi se gromada...
Još je čujem kako pada...
Uz potmulu tutnjavu tišinu para
i tajni prolaz zauvek zatvara.
Sa ovo malo srca treba još mnogo da živim,
bez tebe svetu ovom da se divim.
Da li ću moći, da li ću smoći
biti srećan bez tvoje pomoći?
Bez bisera bajna,
bez tvoja dva oka sjajna?
Bez bisera srca mog,
kamenog...
Zoran Todorović