02.08.2020.
Proza

Dobro jutro – Natalija Novaković

 

Dobro jutro

 

Meškoljim se u krevetu, pogled mi odluta prema balkonskim vratima ,kroz otvorene škure stidljiva jedva prozračna svetlost najavljuje novi dan.
Ustajem, volim da tako rano sednem ispod nara i čekam sunce.

Sveže je.

Pas radosno dotrči do mojih nogu, srećan što nije više sam.

Pogled mi traži preko oštrih krovova negde u daljini, sivo zelene obrise brda. Još uvek svetlo siva izmaglica.
Tišina.

Samo prividno, negde se čuje po koji motor kola u prolazu.

Evo i komšijske mačke, umiljava se oko mojih nogu očekujući svoj obrok, činijicu mleka.....
I evo, polako, baš polako, istok se pali.

Sivilo zamenjuje sjajna svetlost, kao prethodnica sramežljivom suncu.....
Evo i njega, sa osmehom, sjajnim i obećavajućim još jednog vrelog dana. Još jedan sjajni biser u ogrlici života, ona sve teža a život kraći.
Pozdravljam te sjaju života.
Dobro vam jutro , narode nebeski.

 

Natalija Novaković