Gonim orla što se zlati
Gonim orla što se zlati,
kao nekad gradinar jelena;
što je jurio utvaru koja ga začikava.
Gonim orla što se zlati,
zalog je Nebu - ne prašini - dao;
vjetrove je pod krilom čuvao,
u žarnici talas koji draži,
lirom i krinom on se opasao.
Gonim orla što se zlati,
kao nekad, gradinar jelena;
ječe moje humke,
vape vinogradi
u bezimenoj zemlji, koja vaskrsava.
Branka Knežić