Hvala ti - Jovana Stevović

Hvala ti

Tebi, dječaku rumenih obraza

koji hrabro korača ka sjutra,

Ne sluteći koliko je danas opasno ići naprijed.

Tebi, osmijehu nad osmijesima

jer ti znaš šta je sreća,

Baš takvog te volim,

sa smijavicama na obrazima

i zvjezdanom prašinom u rukama.

O, vječna ljubavi neugasivog  ognja 

i zlatne iskre negdje u praskozorju.

Moja svjetlosti u mrkloj noći

i nado moja u beznađu.

Tebi za sve zagrljaje lišene suvišnih riječi,

za sve tišine  i pute nedohode

što me trnjem do beskraja dovedoše,

znam te i znaš me.

Tebi, što voliš moje osmijehe nesavršene

i što se ne bojiš moga mraka.

Tebi, koji plivaš i kada se bistre vode zamute,

a nada potonja potone.

Tebi, što si me naučio

da  su daljine lijepe koliko su teške

i da nas uvijek stazi voljenih vrate.

Tebi, koji ne odustaješ od hrabrih

i daješ se svakom slijepom putniku na cesti izgubljenih....

Moja bolja strano srca čednija i vjernija,

kad sve je izdaja.

Druže u ljubavi i kad me srce prevari,

a ljudi  zgaze.

Hvala ti.

Jovana Stevović