Istina
istina je belo cveće
u rukama žene
rasprskavajuće u noćnom mraku
crvena haljina
i senka tuge
u očima
istina je nemiran san
ranjenog muškarca
od nežnosti dodira
od besmislenih reči
i zelenila pogleda
istina je pesma
koju niko ne čita
ruke
koje niko ne ljubi
usne
koje ćute
i samoća
koju niko više
ne želi da prekine
Kalina Izabela Zioła