31.12.2020.
Poezija

Istina - Vesko Anđelić

 

 

 

Istina 

 

 

Nebesa čitam i krenem,

Od njih stihove ištem,

Sa njima grmim i venem,

Nebo je bitke moje,

I ponor, i svetilište.

 

Daleka riječ se zorom ćuti,

Riječ , što me je zanijela,

nespokoj rijeku moju muti,

Ona se ne da, sveta i bijela.

 

Tražim je , kasnim da krenem,

Razigran konjanik planinom leti,

Želim pjesmu da započnem,

Ne mogu, oči da se sjetim.

 

Vesko Anđelić

 

 

______________

FOTO: Free NET