15.03.2021.
Proza

Iza zamagljenog pogleda - Vladimir Radovanović

 

 

Iza zamagljenog pogleda 

 

 

       Skriven iza zavese, iščekivao je poštonošu, sa nadom da ovo neće biti ponovljeno jutro kao mnoga pre. Očekivao je, već je vreme da ta famozna pošiljka, odgovor na poruku najzad stigne ili ko zna, možda još jednu samoobmanu nikada neće pronaći u limenoj kutiji.

    Ne, ništa, praznina rutine ponovila se, posmatrajući prolazak lica na motorčiću kako nestaje u kišnom jutru. Nije se pomerao, znao je da ništa je odgovor jutra, ali je posmatrao, nekuda odlutalog pogleda, ugušenog besa ili ...

     Hodajući unazad, ne osvrćući se, vraćao se u pređašnji položaj . Sasvim mirno, seo je, naslonio se i zapalio cigaretu. Rutinom ponavljanja, odgovorio je na odgovor rutine iščekivanja.

     Sedeo je, iščekujući, ništa nije očekivao. Pokretima desne ruke brisao je kapi koje su u ritmu slivale se, levom rukom brisao je mrežu razigranog pauka. Sedeo je, bez potrebe da pokretima narušava tišinu.

     Sedeo je, pomalo klonule glave, u stanju ni budnosti ni sna, zaustavljao je sporost brzine ... Zaspao je. Konačno. Sutra u isto vreme, iza zamagljenog pogleda, jedan dan stariji, stajaće i ...

 

Vladimir Radovanović