Jabuke i vino - Aida Orahovac Kuč

Jabuke i vino

              Sobu je obavijao miris pečenih jabuka sa cimetom, terasa je svijetlila od aromatičnih svijeća na bazi lavande. U frižideru se hladilo bijelo vino, planirala je njegov dolazak do najsitnijeg detalja. Crveni ruž polako je klizio niz njene usne završni sloj davao je pečat njenoj unutrašnjoj strasti. Pažljivo je iscrtavala liniju iznad oka produžavajući potom trepavice maskarom, pregršt malih zvijezdica sjatio se u uglu njenih očiju treperile su u slavu dolazećoj ljubavi. Lake ljetnje note parfema na bazi mandarine i mošusa zaokružili su njene pripreme za tu vrelu julsku noć. Bacila je pogled na svoj odraz u ogledalu toaletnog stočića i namignula sebi zavjerenički „djevojko večeras je tvoja noć“. U bašti je sijao mjesec žut u čiju su čast zrikavci pjevali ustaljenu počasnu melodiju praveći čaroliju ljetnje noći dodatno privlačnom i raspirujući magiju kao da su znali što će ova noć da donese. Stajala je naslonjena na ogradi terase opijena ljepotom ljetnje noći udisala je miris svježe procvalih gardenija iz bašte koji je dodatnu potpirivao njenu slatku čežnju iščekivanja. Sipala je lagano vino u čašama kada se začula kapija, on je stigao tačno na vrijeme znao je da ga ona čeka sa nestrpljenjem. Laki koraci niz stepenice se začuše i nakon par sekundi se oglasilo zvono na vratima. Uputivši joj širok osmijeh divio se njenoj eleganciji i stilu zanijele su ga te oči protkane zvijezdama. Pružio joj je buket crvenih ruža „nisu ni izbliza tako lijepe kao ti“ poljubivši joj rumene obraze osjetio je nježne note parfema na bazi mandarine i mošusa i za tren u glavi zamislio sliku njih dvoje na morskoj obali mjesečina svjedok njhove ljubavi. Ruže su zauzele centralno mjesto na stolu uz pečene jabuke i bijelo vino. Zrikavci utihnuše noć posta toliko tiha čuli su se samo njihovi otkucaji srca i misli koje su odzvanjale kroz ljetnju noć. Gledao ju je stajala je pred njim njegova sugrađanka ostvarenje njegovog najvećeg sna, u haljini boje breskve kao neka vila koja ne bježi kada sklopi oči i ponovo ih otvori. Ona je bila sada njegova stvarnost dosanjan san ljetnje noći  njegova otmenost i gospodsko držanje sputavali su njegovu divlju strast i želju da je poput orla sa uzvišenih planina ščepa u svoj zagrljaj i zauvijek se izgubi u njoj. Sa svakim gutljajem hladnog vina koji mu je klizio niz grlo rasla je u njemu želja za tim vrelim crvenim usnama i tom siluetom žene koja je hodajuća strast i ljubav. Smiješili su se jedno drugome uz slatke zalogaje jabuka sa cimetom, stavili su ljubav na čekanje u korist romantike iako im se duša lijepila za usne a ruke su očajno željele da se stope u zagrljaj započinjući taj magični spoj dva bića taj vrhunac savršenstva prirode.Znala je koliku je želju budila u njemu igrala je na kartu suptilnosti ženska pronicljivost omogućila joj je da prodre i u ona njegova najdublja osjećanja i želje i da tako zaigra na kartu pobjede. Smijala se opušteno namjerno privlačeći njegov požudan pogled taktično mu dodirujući ruku raspaljujući u njemu hiljadu i jednu iskru strasti. Lagani povjetarac je počeo da piri hladeći njihova ugrijana tijela dok je vatra ljubavi unutar njih buktila sve jače. Ustala je sa stolice puštajući na starom gramafonu pjesmu, lagane note razlegle su se kroz noć stala je u ćošku terase „izvini toplo je ovdje malo vazduha će mi prijati“ obasjana mjesečinom njena figura došla je još više do izražaja dovodeći ga do ludila. Iza sebe je začula njegov glas umiljat tih mio i ujedno prodoran zavodnički „sugrađanko hoćemo li“. Prihvatila je sa osmijehom njegovu ispruženu ruku zaplesali su uz takt bebekove i Zanine pjesme „ljepoto hajde usreći me malo što pre zbog nas je ovo veče palo zar ne i zvezde se rasule po nebu baš sve iz ovog našeg gnezda“.

Soba je bila u polutami mjesec je bacao kroz poluotvoren prozor snop svjetlosti, ljubio je njen vrat osjećajući sve jači miris mandarine i mošusa praćen njenim drhtajem uzbuđenja. Postoje granice ljudske kontrole ali ih on u ovom slučaju nije znao prešao ih je sve svlačeći njenu vilinsku haljinu, držao ju je u naručju ogoljenu bijelu kao snijeg, duga crna kosa padala joj je niz leđa miješajući se sa mjesečevom svjetlošću na njenom tijelu. Njegova vila je konačno bila u njegovom čvrstom naručju, upijao je preostale kapi slatkog vina sa njenih usana pomiješane sa nektarom ljubavi dovodile su ga u stanje neopisivog ludila. Uzdahe je brojala soba a mjesec pisao priču o njima, uzimao ju je najnježnije pa onda strastveno i hrabro gubeći se u njoj kao brod na otvorenom moru nestajao je u toj ljepoti od žene...

Crtala je po njegovim leđima svoje ime svaki dodir proizvodio je novi vulkan u njemu prasak od hiljadu i jedne nove izjave ljubavi pratili su uzdasi, izgovarao je njeno ime kao da doziva boga sa poštovanjem,  molbom i željom...

Znala je da mu uzvrati tu plimu čežnje ali i da se prepusti uživajući hedonistički do kraja da ga obavije rukama oko vrata i nježno izgovori ime na uvo pretvarajući ga u krajnje pohotnog ljubavnika. Gubio se među njenim vrelim bedrima stiskajući njena koljena čineći je da vrišti pod njime. Nakon dugog i iscrpnog plamena vulkan u njima je doživio vrhunac i uslijedilo je zatišje, ležao je zagledan u njene oči i usne na kojima se nazirao tek po neki blijedi ostatak karmina. Sijala je sjajnije od zvijezda obasjana njegovom ljubavlju iznutra milovala njegove grudi... Dugo su se gledali u oči upijajući jedno drugo pogledom sve dok nisu utonuli u san...

Prvi jutarnji zraci uvukli su se kroz poluotvoren prozor sobe budeći usnulog ljubavnika, nje nije bilo u krevetu. Ustao je tražeći njegovu vilu njegov izvor neopisive sreće i sinoćnjeg zadovoljstva. Stajala je kraj stola na terasi doručak je bio na stolu a ona u njegovoj svilenoj košulji razbarušene kose i otkopčane košulje kraj grudi tek malo da se nazru te dvije sočne kruške.

„Jabuke i vino i reš prepečen tost“ - jesi li za doručak možda?  

Spustio je vreo poljubac na njene usne držeći je u krilu ispijajući zajedno sa njome vino, prošle noći su ono ljubavno ispili zajedno. Zadrhtala je sva od njegovog pogleda kada ju je stegnuo oko struka i ljubio iznova i iznova... Spustio je malu crvenu kutijicu od pliša na njena koljena...

Aida Orahovac Kuč