Jednom ćemo sanjati ljubav, sigurna sam - Danijela Nela Jovanović

Jednom ćemo sanjati ljubav, sigurna sam 

Razbila sam teglicu sa medom,

sakupljanog na poljima pelina.

Razgrnula tišinu i za oktavu podigla glas.

Suze su odzvanjale u odjeljcima soneta,

koji je odavno u mislima sročen.

Željela sam da probudim jutro,

i donesem vruć čaj.

Čak sam i pecivo obojila u pripadanje.

Ostao je ljepljivi trag od smole na prstima.

Obris tijela utisnut u sjećanje,

i mnogo sna.

Tražili smo se na poznatim mjestima,

skrivajući se jedno od drugog.

Bacali koplja na prošlost

zaboravljajući da to je sudbina.

I nije to ništa novo i ništa neobicno,

ništa što se već dešavalo nije.

Samo je ostalo previše neiskorišćenih

restlova koje je šteta baciti,

kad se i od njih

prave komadi koji traju dugo ...

Dugo.

Zato i čekam

na istom mjestu

sa kojeg otisli nismo.

 Danijela Nela Jovanović