Kad spava sat
Zaspi sat.
Tada mi
u grudi nalije tišinu:
tri kašljava dima, kamikaza u čaši
dele me od počasne paljbe za nigdinu.
I bi bluz,
stari kaput za tuđinu,
piksla,
malo, trošno tika-tak,
gnevan u noć ne odlazim,
samo bdim,
spava sat.
Vladimir Vuković