Krik
ja znam, da ona zna,
da ljubav cveta u maku
da u zraku ptica nosi
božansko krilo sreće
ali ona ne zna, da srce izgori od života.
gle, njena beskrajna lepota,
tera me...da gledam ružan svet.
pogledom u prazninu, vidim sliku
pucanj u grudi, sa trnom nežnosti...
osećam da obećanje zivi u večnosti
onih koje više nemam...ali želim samo...
božansko krilo sreće i krik čoveka...
da me više želi ona, koja me neće!
dahom svoje bezbrižnosti...postajem...
Ljubav.Mašta.Budjenje.Cveće!
U okretu svetog Jovana učitelja.
Srećko Aleksić