Lažeš da me ne voliš

Lažeš da me ne voliš

Posmatram nijemo,
ni u sebi se ne usudjujem misliti,
od prvog trena znam.
Dvije aure,
dvije energije,
spojile su se prije nego
što smo se i ugledali.
Kao bljesak
ustreptala duša,
zastao je dah,
prije nego ti je ruka
potražila moju,
slučajno,
sasvim neočekivano,
i nikako na vrijeme.

Ćutim.
Miriše na tebe sve.
Skoro i da te nema,
a tako te dobro osjećam.
I razum,i svijest,
i norma,i stereotipi,
sve nestaje kada si tu.
Usne bride...
Nikad se spojile nisu.

Tražiš srce.
Kažeš jedino lijepo sam ja.
Ne vjerujem.
Istovremeno želim
i znam da tako je.
Ruke gore,
prepliću se prsti,gužvaju,
kao u djeteta
od straha guče se
da nešto ne polome.
U tren sve stalo bi...

Lažeš da me ne voliš!

Anika Vuletić