Lim
Ne čudim se Ristu što te po moru gleda
i ja bivam rad tvojoj pjenuški gdje god da sam,
mislim na tebe ljepoticu a kažem-njega,
na ploči nekoj kraj tebe rimom bjelasam.
Tôkom se u tebe pretvorilo to ime muško,
dok kotrljaš kamenje hûk praviš gorostasni,
talas ti svaki korača kao ratnik sa puškom,
pod ledom tvojim momče izranja krst časni.
Svaki kamen tvoj je krajputaš što priča,
pod pločom, udavljeni, još se vinu nadaju,
na obali tužbalica praznu raku veliča,
htjeli bi noćas kosti za grob da udaju.
Bez tebe more to nikad ne bi ni bilo,
skupa sa mojom suzom talase podižeš,
tvojim tokom odlazi sve što se nama usnilo
samo je bol ostala da po kostima gmiže.
Miloš Miloradov Šćepanović
(1957 - 2023.)
-200x200-rez.jpg)
