Mesec u meni
Upokojio se mesec
u ruci jednog neba.
Nema ga više.Sneva.
Osmeh mu čujem,odoleva
u moju prazninu.Peva.
Sklopljenih očiju među cvećem.
Nema ga više.
Zlatno mu žito nad glavom dele.
Ruke pružam,
i sad bi htele
da ga zagrle kao nekad.
Nema ga više da zamiriše
tašmajdanskim parkom.
Upokojio se mesec
u ruci jednog neba.
Nosite vreme da mi glava ne klone.
Ja nemam ništa sem uspomene
iz oka da mi ne iščezne.
Nema ga više,
to odsjaji njegovi zvone.
Srđan Leković