15.05.2018.
Poezija

Misaono vidjenje

Misaono vidjenje

 

Kosmos mi je uzak ! 

A duša kipti od bijesova...

U cašu proklinjem svoje stanje,

A u trenu 

Gledam svod nebeski

 čudima mnogoplodan.

 

Znoj me sa umornog tijela,

Ophrvava i spašava!

Zvijezde u tihoj noći

Poju himnu blaženom Stvoritelju .

 

Nauk ljudski 

zaudara jadnom čamom ...

Ljubav je rasuti melem svijeta,

Zivot je bojno polje 

Junačkoga viteza .

U srcu su dva svijeta,

Dva vladara  nepomirljiva !

 

Za noć, fantazija je  misao dana,

Za žabu, močvara je okean beskrajni.

Za bogoborca ,ljubav je puka ništarija !

 

Da,ovaj vijek radja 

sumanutom brzinom

Smrskane duhove i

Leprozna srdašca.

Zedj je praslika 

slomljenog ogledala

Edenskog,

krvnik i prokletnik isto

misaono poimaju grubu Zemlju.

 

Majka je čuvar riznica nebeskih,

Laž je drakonova poema !

Nasa čeznja 

za izgubljenim roditeljem

Tužna je simfonija ...

Stvoreni smo u obliku Krsta,

Ljubimo zoru,

Djeca smo dana !

 

Osluškujemo prirodu 

Obgrljenu tajnom .

Kročimo trnovitim

Uskim  putem.

Pravdu hranimo,

Ljubavlju sastradavamo.

Vjerom u Hrista Boga 

Vaskrsloga iz mrtvih,

Postajemo nasljednici vječne

Slave Božije !!!

 

Stefan Višekruna