Molika
Pucaju obrazi od plača
Za tobom, lirski cvijete...
I trava mirisom korača –
Da tvoje tabane srete.
A kao neman nemušta –
Na trulež zadiše osama,
Moždana kora popušta,
I mrsi pamet s kosama...
I slušam drevne prologe
Na mudrom slovu s ognjišta,
Kako su lažima noge
Na zemlji kraće no išta,
I kako pred ognjem Istine,
Zvjeri zacvile – logama...
Stisni me, ljubavi, stisni me!
Tim tvojim dugim nogama
I mazno prozbori. Slaži me!
Svijetu drsko pokaži –
Da tvoje butine nazime
Griju žestine – pralaži...
Prikradeš li se jeziku,
Il mašeš bijelim barjakom,
Grom strijelja u moliku!...
Tobom sam i njega rasplako!...
Ako noć blista – lažima,
Ti si joj najljepša omama!
Na njenim vranim konjima
Puzim za tvojim nogama –
Glad kad se kroz žud oglasi
Poviš zvjezdanih koliba...
O smutna ćudi! – miljem si –
Oprala sunce – od gliba...
Ranko Radović