Možda sam te voljela pogrešno – Vanja Parača

Možda sam te voljela pogrešno

Možda sam te voljela pogrešno,
kao rastuženi starac sjećanje,
kao presušeni cvijet večernju kišu,
kao rastanak suze bez dna,
kao ptica plavetna prostranstva
što nemaju kraj.

Tog dana je nalet magle
ušao u nevidljiv trag pogledima,
da ishode prerano,
kao poklone otvore,
kao da neće ugledati mrak.

Možda je međuvrijeme skrasilo umor
među trepavice, sa okovima na srcu.
Već sam ostala sam bez sjaja u očima,
kad je vrijeme počelo
da odbrojava sekunde,
a mislila sam,
neće nikada.

Možda ti duša sa srcem dijeli korak,
a moja hladnim hodnicima tumara,
dok rušim nadu,
što me je dugo gradila.

Možda sam te voljela pogrešno,
kao život koji je za djelić trenutka
promašio put.

Vanja Parača

Pročitajte još

Lim - Miloš Miloradov Šćepanović

"Igre duše u tišini" - nova knjiga Natalije Tanje Novaković

Klesanje samoće - Labud N. Lončar

U duši skrivene slike - Anđelko Zablaćanski

Predstavljamo - Marina Mijakovska