Mračni vir

 Mračni vir

Pusta je nada, hrana duše moje.

I dok se snovi kroz, maglu broje,

Moj duh će letjeti, tražeći lice tvoje.

Očajno otvaram oči svaki dan.

Bespomoćno želim, da nastavim san!

Da na javi osjetim kako

naslanjam glavu na tvoj dlan!

Da čujem kako izgovaraš riječi te.

Da obrazi vreli tvoje usne osjete.

Da nam se pogledi bez riječi shvate.

Da... ovi stihovi bar na kratko mogu da te vrate!

Sjedim pod sjenkom lažne mreže,

Đavolja mi tišina uši reže!

Ja vrištim neka me neko odveže.

Neka me spasi jer sve mi je teže

U ovom sjećanju gdje mrtva tijela leže,

A mene u grudima steže i steže i steže!

Ostala je želja nijema na usnama mojim.

Bez imalo straha u mraku stojim.

Oči su mi slijepe ali se ne bojim.

Strah su mi odnijeli zajedno sa osmjehom tvojim!

Violeta Žudić