Na berbi sunca

Znala je molitve pogleda

Izmijeniti u govor prstiju…

U tkanju zrelih godina

Bila je vjerna svakom mom odlasku

Na počinak.

I oreol je svlačila kad bi vodili

Ljubav…

Na berbi sunca, u slavu buđenja,

Goreli smo na suši –

Žedni sokova – prirode…

Duhovni post ponovo nas

Vraćaše početku…

Naše sjeme, zbog kasnog zrenja,

Ne smije da istrune!

I na golim kišama,

I po samoći sibirskoj,

Pokupićemo ljetinu!

Kad ne bi radila ništa naga u haljini,

Izašla bi u polje – zasijano kožom,

I rekla:

“Mjesečina ne nosi haljine;

I odjeća je grijeh, ako me njome

Kori Istina”…

U kolu kad je među djevojkama,

One mi liče – na muškarce.

Ranko Radović

Pročitajte još