07.06.2018.
Poezija

Na obali - Biljana Kitić Čakar

Na obali

 

 

Ponoć je. Mlad Mesec na valima brodi

Razlivena senka leluja na vodi

Barka njemu more, s nebroj galiota

Uljuljkana svu noć, u mraku krasota

 

Treperave zvezde sa neba ga prate

Samo pesma fali da liče na svate

Obali on hrli, nevesti u belom

Okićenoj borom, čempresom i jelom

 

Nemo gledam igru svetlosti i tame

I seta se prosu iz misli što čame

Suza mi niz lice na oblutak pade

 

A on nem je, ćuti. Ne zna moje jade

Ni od mene glasa. Tek tuga iz oka

I bol, žeravica, peče k'o žaoka

 

Biljana Kitić Čakar