Na polici sa suvenirima

davno sam te iz uporabnih predmeta odbacila,

u prošlost te spremila,

sjećanja umrtvila…

ipak , čuvam te na polici sa suvenirima,

među kitnjastim porculanskim figuricama,

plišanim igračkicama,

ukrasnim čašicama i inim inačicama…

(nikad ih nisi volio)…

čuvam te u predmetu koji si mi darovao,

tek kao trag našeg vremena,

čuvam te skrivenog među različitim ikonicama

što stoljećima mirno stoje i

na koje se skuplja prašina…

ipak, priznajem,

( ako te to tješi ) ,

katkad ih uzmem u ruke,

( ne odviše često),

ako ništa da prašinu obrišem,

da vremena skinem s njih prah...

priznajem,tada na kratko ožive

negdašnje treperave čarolije,

i srce se potiho u sebi nasmije,

podsjeti me da nekad bio si odveć mi drag…

onda te opet vratim na sigurno mjesto

gdje nikome ne oduzimaš dah…

Julijana Plenča

Pročitajte još