Najljepšu pjesmu život je ispisao
Život vremenom postaje rodna bašta,
Iz koje se prošlošću besciljno luta.
Sjećanjima svojim opušteno pluta,
Istinom, il' čovjeka ponese mašta.
Što da pišem tužne pjesme beznadnice,
Ne prolazi nikom život kao bajka
Niti koga rodi i podigne majka
bezbrižna, uspavana, bez nesanice
Bolje lutat kroz sanjarenja lijepa.
Ruka u ruci pogled neuhvatljvi,
Poljubac skriveni, pomalo stidljivi
LJubav u srcu skrivena i slijepa
Vremenom dobije obojen smisao.
Najljepšu pjesmu život je ispisao
Vukosav Delibašić