Ne dirajte mi u moje mene
ne dirajte mi u moje mene,
u pola od pola jabuke nezrele,
u pola od pola vijenca šumskijeh jagoda
i kineskih pagoda razasutih
po njivama mojih mene nezaboravljene..
ne dirajte mi u moje jastvo,
ja sam ga krvlju hranila
i od takovijeh branila,
na oštrici čarala
i iz ništa dvorce stvarala
za uzdanice moga mene
što se vija kao vrbov prut,
što mu zavojnica svaki put,
i krivina,
i stupica svaki kamenčić
pod nogom kao rogom,
kao stogom,
kao kućom..
kao kućom..
ne dirajte mi u moje mene,
moje jastvo,moje bivstvo
dok je čisto,
dok je čisto..
Klara Zetkin