Ne marim
Plava planeta u svom ritmu
Putuje putevima gospodnjim.
Naši putevi su u prepletu.
Još uvek sam u ličnom zaletu.
Osnažena ritmom plovim
Tvojom snagom se sokolim.
Poštujem uzvišeni sokolov let.
Istražujem visine i ljudsku klet.
U konjskom kasu je ljudska potraga.
Vranac u nebeskoj kočiji
Daleko od poeta I drugog sveta.
Trebam pesmu ponovo.
Da pišem himnu ljubavi.
Nežnost u meni caruje
Neka me nebo daruje.
Život ne mari za čekanja.
Pamtiću jecanja
Tvoje tambure i moje duše
U odjeku vaseljene neme.
Od srca stena puca
Ni mahovine nema.
So i more strukturu manjaju
Tebe nemaju.
Ne marim da te poljupcem
LJubavi otrujem,
Ne da sudbu obradujem.
Nego da prošetam Zvezdanim puteljkom,
Mesečevim fenjerom osvetlim Puteve vaseljene,
Za darivanje spremne.
Smiljana Božić