Ne otvaraj se zemljo

Sagorio sam proljeće i travu
Na tlu gdje padoh
I još sam samo treperavi sjaj
Negdanjeg svjetla
I u rasutim stihovima postojim
Sa raširenim rukama
Uperenim u nebo, jecaj šaljem
Zvjezdosanju svom
Ovjekovječen kamenjem sivim
Ne otvaraj se zemljo
Samo dok pjesmu ne napišem
A onda nek' utihnem
I neka me pregaze putevi moji
Kao što gazih i ja njih
Na usputnim mjestima zorenja
Gdje svici gase svjetiljke
Tamo gdje se rastaju noć i dan
Ispod paperjastog neba
Gdje, kazaljke trajanja stadoše
I java zagrli san
Jednom kad nam se oči sklope
Sve tuge će prestati
Usput sam se uz osmijeh rodio
Tako ću zacijelo i nestati
Kad se kazaljke života poklope...

Zdravko Lukanović

Pročitajte još

Lim - Miloš Miloradov Šćepanović

"Igre duše u tišini" - nova knjiga Natalije Tanje Novaković

Klesanje samoće - Labud N. Lončar

U duši skrivene slike - Anđelko Zablaćanski

Predstavljamo - Marina Mijakovska