13.04.2018.
Poezija

Ne zovem se Niko

Ne zovem se Niko

 

Zovem se Nika

Ja sam ljubavnica mrtvog boga

Peti kamen od sunca

U moju majku niko nije posadio seme

Ja nemam klicu života, ni klicu smrti.

 

Zovem se Nika

Dodajem tegove snovimà

Ja sam plašt,crna kapuljača

Koja donosi mir

U veštim rukama ďželata

Ja sam piktogram,sakriven

U rasporedu mladeža

Ja sam odron

U rudarskom oknu podsvesti

Crv pun lažne prošlosti zemlje

 

Zovem se Nika

Ja sam sedma kora hleba, puna srama

Izmišljena linija između dobra i zla

Gde samo mrtvi nose odlikovanja

Gde vojske prečesto menjaju mesta

Sve ono što si našao, ne tražeċi ga.

 

Zovem se Nika

Tu sam kad vazduhom klize vrhovi biča

Kad stvarnost kreċe u galop

Ja sam ona što maše slepim putnicima

Kad brodovi napuštaju luku spuštenog sidra

Sva su dna preorana u mojim mislima

Živela sam u vodenici

Pre nego što se voda setila da postoji

 

Zovem se Nika

Velika sam kao glad

Moje je nebo puno nevidljivih ptica

Moji su oblaci zakucani

U mrtvačkim sanducima

Smejem se apostolima

Kad na duše nameštaju sedla

Ja sam nevina lutka,lutkarskog pozorišta

Moje konce niko nije

Držao u rukama.

 

Zovem se Nika

Ja sam vazduh pun gladnih skakavaca

Ja sam eksplozija tvog velikog univerzuma

Dali ste mi ime puno nerazumevanja.

 

Goran Matić