16.02.2023.
Novosti

Baći od prijatelja

 

 

Ivica Lekavski - Baća, od oca Andrije i majke Petrane, rođen je 14. 08. 1956. god. u Podgorici, poslije dvije kćerke Olge i Ankica - Njare, kao treće dijete.

Kako je dosta kasnije rođen od sestara, bio je mezimac i kao jedinac uživao u mnogim privilegijama od strane roditelja. Odrastajući, već u školskim danima bila je izražena njegova sklonost prema muzici, učestvujući u raznim priredbama.

Krajem šezdesetih, i početkom sedamdesetih, počinje sa društvom iz komšiluka da svira gitaru, i kao svaki tinejdžer, mašta o svojoj grupi. Međutim, u to vrijeme oprema je bila izuzetno skupa. Sestre mu donose na poklon električnu gitaru, a otac 1974 kupuje za to vrijeme izuzetno kvalitetno pojačalo “Oranž”, pa se pridružuje djelu grupe “Veseli dječaci” i ulazi u sastav grupe “Ajkule”, gdje provodi  oko godinu dana. Iz tog perioda sigurno treba pomenuti nastup na festival “Titogradsko proljeće”, gdje je izvedena  pjesma “Goro Crna”, kompozitora Mikija  Jelenića, i u kombinaciji sa duvačima iz Bleh orkestra Bara, osvajaju prvo mjesto publike, a drugo mjesto stručnog žirija.

Napuštajuću “Ajkule”, 1976. god. ostvaruje svoju želju i osniva grupu “Napokon” koja je za to vrijeme bila izuzetno progresivna, pod uticajem velikih svjetskih grupa Santane, Di Parpl, Cepelini, Bad Kompani… Smak, Kod, Bijelo Dugme, Tajm, što je uz kvalitetan rad bilo veoma dobro prihvaćeno kako u Baru, tako i širom Crne Gore. Sigurno je da se te generacije sjećaju izuzetnih nastupa, na Pravnom fakultetu u Podgorici, i koncerata u Nikšiću, ogromne energije koja plijenila publiku. Takođe, sigurno je i da je grupa “Napokon”, organizovala Prvi Rok koncert u Crnoj Gori, februara 1977, uz učešće šest grupa iz Bara, Podgorice, Kotora i Nikšića.

Poslije grupe “Napokon”, sredinom osamdesetih godina osniva grupu “Treći Put”, uz neke izmjene u sastavu, svirajući po renomiranim hotelima i organizujući u nekoliko navrata muzičku pratnju na tada poznatoj manifestaciji Glas Bara.

1988. god.  stupa u Brak sa Liljanom Drecun, iz Podgorice, iz kojeg se rađaju Ivona i Barbara, koje su mu podarile unučad, Kalinu, Aleksandra i Jakova.

Profesionalno bio je vezan za metaluršku radionicu, koju je nasledio od oca koji je u svoje vrijeme bio jedan od boljih majstora iz oblasti izrade mašina – kompleta za bušenje bunara, drobilica za kamen, pogona za obradu drveta Gatera, Cirkulara…

Volio je muziku, more i ribolov iznad svega. Njegov boemski život, nemirni duh, umjetničke duše, nikad ga nije napustio, niti je mogao bilo ko da utiče ili izmjeni njegov način i stil života.  Bilo čiji pokušaji da ga  usmjeri ka liječenju, odbijao je i nije prihvatao. Njegov ego je dominirao u odnosu na realnost.

Želja nam je i poruka da ga se sjećamo sa one dobre strana, toliko je zaslužio. To zaslužuje njegova porodica.

Baća, neka ti je laka zemlja.