Osvrt na rukopis pjesama iz zbirke „Jav iz duše“, Vojina Vuletića

LIRSKI PUTOKAZ

(Osvrt na rukopis pjesama iz zbirke

„Jav iz duše“, Vojina Vuletića)

Poetski rukopis „Jav iz duše“, Vojina Vuletića je lirski putokaz ispjevan čistom dušom dostojanstve- no, toplo, narodski mudro sa duboko osvjedočenim i osvijetljenim motivi- ma, koji izdižu ljudske vrline iz sva- kog stiha i iz svake strofe.

Zbirka predstavlja poetsku gra- đevinu satkanu od rodoljubivih, lju- bavnih, satirično-humorističkih i misaonih pjesama. Kompozicija zbir- ke je sastavljena od četiri posebna ciklusa pjesama i svaka cjelina za sebe čini posebnu poetsku moć, a či-

taoca zaokuplja lirskim i snažnim impulsima iz života.

Kada čovjek poput Vojina dobije krila – nastaje poezija. U pjesmi se oživi i mitsko i istorijsko, do najljepših misli gdje sjećanja dosežu.

Pjesme su donešene u emoti- vnom naboju kroz životno iskustvo sa čvrstom ljubavlju prema domovini, za- vičaju, ženi...

Stihovi su začinjeni vrijedno- stima,  duše  i  čovjeka  i  poetskom

„javu“ Vojina Vuletića. U nizu svojih pjesama prikazuje svoj zavičaj, Zetu, Crnu Goru i šire na Balkanskoj vjet- rometini.

Ponirući u stvarnost života, Vuletić slika osobine i karakter dojučerašnjeg čovjeka, ukazujući sati- rično na sadašnjost, a on i u inat tome i protestvuje. (Pjesme: „Da odem“, „Oluja čeka“, „Na kraju“...)

„Gdje poći

A ne ponijeti sve to

Što preci u meni udahnuše.“

(Da odem)

Vjeru u tradiciju u narodu, Vojin dobro poznaje, oni mu daju snagu i nadu da se isključivo samo tako može i živjeti i trajati. Potrebno je, da se vratimo kući, da se vratimo sebi, glasno i jasno zove i poručuje.

Od prvog do zadnjeg stiha, rađaju se slike životopisne, koje zaokupljaju pažnju i um, kako zbog poetske ljepote tako i zbog prisutnosti dubokih misli. Tamo gdje se ne oslikavaju rime, izgrađena je muzikalnost od fo- netskih glasovnih niti. Vuletić, zna da brodi rimom do blistajućih sti- hova i da himnično zovne vapajem da se vratimo u mjeru čovjeka odakle smo

i da znamo ko smo.

LJepota žena nije u sjenci, one su u srcu pjesnika kao u čistom izvo- ru. Žena je moć, koja može da te „U kosmos dojavi“ i „Obiđe u jednom trenu“, kovitlajući u pjesmi „Sva mora i okeane“, ljubav je u vijek tu, u srcu pjesnika („Oslobođena“). Tako se ljubi i u pjesmi leti i kaže:

„Ja sa onom

Što mi srce grije

Zasio i letim...“

(Zanos)

Život je svjedok što raspliće uspomene i donosi tvrdnju da je ljubav najljepši dio kojega čovjek posjeduje i da se splet života i ljubavi nikada ne mogu prekinuti.

Vuletić, kao pjesnik ima svoj lični  i  zavičajni  bol  kojeg  teško  preživljava, pa mu ponekad stane i stih i dah i odzvanja tužno i u pjesmi i u koraku, a on iz tog stanja zna da gromko progovori. Tada nastaju britke riječi koje mogu da zaljuljaju čitav mir u planini.

U ovoj poeziji ima toliko toga značajnog, što osvaja čitaoca sa bor- bom za svjetlost, sa nadom, sa čojstvom, ljubavlju, mitom i istorijskim do- stojanstvom.

Ovu zbirku poezije su napisali i duša i srce.

Zbog svega navedenog i onog što je u ovoj zbirci ispisano, Vuletićeva zbirka daje vidan doprinos pjesni- štvu u Crnoj Gori i šire, te je iskre- no preporučujem za objavljivanje.

Ilija Vuković

*****

RIJEČ – I MAČ I MELEM (Recenzija na rukopis pjesama Vojina Vuletića “JAV IZ DUŠE”)

Fenomen ljudskog duha, valjda, nigdje tako ne dolazi do svog punog iz- ražaja kao u poeziji, kao u stvaranju jednog imaginarnog i metaforičnog svijeta, koji vuče korijene iz realno- sti ali je i prevazilazi u pokušaju da je preoblikuje u svojoj spoznajno-čul- noj viziji. Pjesnik i jeste božanski (ili satanski) izabranik, koji svim svojim bićem ponire u takve zaumno- virtualne svjetove, čineći ih i stvarnim i mogućim. Životne istine, emocio- nalni nadražaji, spoznajne vizije, slutnje i košmari, mogu da se iskažu

na mnogo načina, ali nigdje tako kao u pjesmi, koja je sublimacija i emocija ljudske duše. A od samog pjesnika za- visi kako će i na koji način da čita- oca uvede u taj svijet svojih nemira i sânja, svojih slutnji i vizija, svojih htjenja, emocija i poruka. I što je manje pretenciozan, a više prirodan, pje- snik će u tome bolje i više uspjeti.

Pjesnik Vojin Vuletić je našoj čitalačkoj publici i javnosti, uopšte, poznat kao dugogodišnji privrednik, politički aktivista i publicista, a od nedavno se ogleda i u književnom stvaralaštvu, pretežno poeziji. I to, rekli bismo, sasvim opravdano, uspje- šno, motivišući to činjenicom da je njegova pjesnička riječ iskrena, pri- rodna i izvorna, a istina koju zastupa uzeta iz realnog života. NJegova riječ je nesavitljiva i neprevrtljiva, on pjeva svom dušom , riječju koja je i mač i melem.

To je i uslovilo da su tematski krugovi kao izvor njegovog pjesničkog interesovanja dosta zatvoreni i sve- deni na konkretne i neposredne obla- sti ljudske djelatnosti i stvarnosti. To je očigledno i u ovom rukopisu, koji se može uslovno, podijeliti na četiri samostalna ciklusa: pjesme protestnog (angažovanog) sadržaja, refleksivne (misaone) pjesme, ljuba- vne pjesme i humoristično-satirične pjesme. U svima njima Vuletić je do kraja dosljedan sebi, neposredan, is- kren, otvoren.

U ciklusu refleksivnih pjesa- ma KORAK U VREMENU, polazeći od stečenog iskustva, kretanje ljudskog društva i stečenih spoznaja, Vuletić traga za istinom, kao mjerom čovjeka i njegovog trajanja.

„Ne tražimo sebe

Izvan sebe I korijena

Odakle nikosmo“

(Biljeg)

Cikljus ljubavnih pjesama PO- RUKA SRCA je obojen jednom tihom nostalgičnom notom za minulim da- nima i sjećanjima, ali i pritajenom čežnjom i uvjerenjem da ljubav traje koliko i život, da još nije sasvim ugašena ona iskra mladosti koja je gorjela u nama, da je u pepelu i garaži života ostalo još makar malo top- line.

„Te rane dragosti

U jutra života

Vrate nas ponekad

U začarani svijet ljepote“

(Ti dani)

Ipak, čini mi se da Vuletić svoju punu i pravu ličnost i tempera- ment pokazuje u svojim satiričnim, humorističnim i naročito protest- nim pjesmama u kojima se svom žesti- nom obrušava na ljudske slabosti, a posebno na samoljublje i vlasto- ljublje, na poltronstvo i pridvo- rištvo, na laž i korupciju, na izdaju ljudskih i tradicionalnih vrijedno- sti i slično, a sve pod okriljem i za- štitom jednog korumpiranog sistema. To su pjesme sadržane u ciklusima OLUJA i BEZ PUTOKAZA, čiji i sami naslovi simbolično ukazuju na jedno stanje poremećenih društvenih vrijednosti, koje treba mijenjati.

„Prikupi hrabrost I kreni

Jaram skini I svoj put okreni

Ka lovćenskoj vedrini“

(Narode kreni)

Ne mora se čitalac u svemu slo- žiti sa Vuletićevim porukama ali je sasvim izvjesno da je Vuletić istin- ski rodoljub, koji voli svoju zemlju i svoj narod, njegovu tradiciju i isto- riju, njegovo ime, čast i stečeno do- stojanstvo, a da ga boli sve ono što stoji nasuprot tome. To on pokazuje i u svojoj veoma lijepoj uvodnoj pjesmi ŽABLJAK – GRAD CRNOJEVIĆA, koju je pjesnik kao simbol stavio i na početak ove knjige, kao njena vrata, koja čitalac mora da otvori ako hoće da u nju uđe, ali i kao branik i simbol Crne Gore.

Treba napomenuti još i to, da je ovo jedanaesta knjiga pjesnika Vule- tića, kojom on kruniše svoj stvara- lački kredo (do sada je objavljivao knjige publicističkog, memoarskog i tradicionalističkog sadržaja, aneg- dote i poeziju). Kao i u ranijim knjigama Vuletiću je više stalo do toga što će reći i kakvu će poruku uputiti čitaocu, nego do artističke umješno- sti, no koja je u ovoj knjizi na mnogo mjesta došla do punog izražaja, što se ilustruje uspjelim slikama, opi- sima, metaforama i slično, uz njego- vanje izvornog narodnog govora.

Veselin Brnović