Sjećanje na Ilju...

Sjećanje na Ilju

Iz daleke Moskve prije desetak dana javljeno nam je da je naš prijatelj Ilja Mihajlovič Čislov preminuo. Čovjek prosto zanijemi kad čuje takve novosti. Postanemo svjesni da smo samo trun u vremenu. Svi umiru! Smrt niko nije pobijedio. Sa razlikom što veliki ne umiru oni se samo presele u vječnost i svojim imenima osvetljavaju ova tmurna vremena. 

Ilja je bio veliki prijatelj udruženja “Nekazano”. Aktivno je, od osnivanja udruženja, učestvovao u književnim večerima i promocijama  koje smo mi organizovali u Baru i Sutomoru. Sa svojim prijateljem Rankom Radovićem,pjesnikom iz Kanade, bio je naš čest gost. Radović nas je i upoznao jednom prilikom kada je Ilja doveo svoje učenike iz Moskve u Crnu Goru, sa ciljem njihovog upoznavanja sa narodom i istorijom Crne Gore.

Imali smo posebnu čast da je objavljivao svoje radove u naša tri broja časopisa “Nekazano” – časopis za kulturu i umjetnost. Za četvrti broj časopisa, nažalost nijesmo uspjeli ostvariti saradnju, zbog njegove bolesti. Sve naše brojeve koje smo objavili pa i časopise “Haiku” Ilja je smjestio na police nacionalne biblioteke u Moskvi! I zato mi kažemo naš Ilja!

Ilju je krasila skromnost ali je bio vatreni govornik i poznavalac svega što je vezano za naše prostore i narode.Te tako je bilo i očekivati da će on najbolje prevesti “Luču mikrokozmu” Petra II Petrovića Njegoša a za taj svoj rad  je od arhiepiskopa cetinjskog, Mitropolita zetsko – brdskog, skenderijskog i egzarha pećkog trona, gospodina Amfilohija Radovića, nagrađen zlatnim ordenom Lovćenskog Tajnovidca. Da ništa više nije uradio u svom životu sa tim djelom je sebi obezbijedio mjesto u Vječnosti.

Ilja će nedostojati svima nama koji smo navikli da se sa njim ljeti sretnemo, popričamo, popijemo čaj u opuštenom ali uvijek ozbiljnom razgovoru.

U dogovoru sa našim prijateljima iz Rusije i Kanade iduće godine dostojno ćemo obilježiti njegovo ime sa prigodnom manifestacijom, njemu u čast.

Hvala mu je što je Luču ljubavi dva naroda dostojno nosio do kraja!

I neka njegovo ime bude Luča u istoriji našeg Udruženja!

predsjednik

Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika

 “Nekazano”

Labud N. Lončar

Biografija

Čislov Ilja Mihajlovič je slavista, prevodilac, esejista, i publicista. Rođen je 14. marta 1965. godine u Moskvi.

Vojsku je služio 1983-85 godine. Četiri godine kasnije, 1989, diplomirao je kao najbolji student na Slavističkom odjelu Filološkog fakulteta MGU im. M.V. Lomonosova, na smjeru „Srpski jezik i književnost“. Doktorske studije je završio na Institutu za slavistiku i balkanistiku RAN, predavao je na Državnoj akademiji slovenske kulture, ali i u pravoslavnim gimnazijama.

Autor je nekoliko stotina publikacija koje uključuju i naučne radove o istoriji srpske kulture i tradicije, članke na aktuelne teme, kako specijalizovane, tako i one opštijeg karaktera.

Preveo je desetine knjiga savremenih autora i priznatih klasika srpske književnosti. Dobitnik je nagrade Ruske pravoslavne crkve (Moskovske Patrijaršije), domaćih i stranih diploma, i raznih drugih književnih nagrada. Član je Saveza pisaca Rusije od 1992. godine, Saveza pisaca Srbije od 2015. godine, te počasni član Društva srpsko-ruskog prijateljstva u Srbiji. Po osnivanju Društva rusko-srpskog prijateljstva u Moskvi (1991) bio je njegov sekretar, a od 1996. g. Predsjednik.

Tokom 90-ih je pisao za vodeće rodoljubive listove, sarađivao kao konsultant sa brojnim državnim i društveno-političkim organizacijama, i učestvovao u događajima od istorijskog značaja kako za rusku zemlju, tako i za inostranstvo.

Glavni je urednik na projektu prevođenja Sabranih djela svegog Nikolaj Žičkog i Ohridskog (od 2005. g.), sastavljač prve dvojezične Antologije srpske poezije dvadesetog veka (2003), istraživač duhovnog nasleđa Svetog Save, urednik projekta na prevodu radova prp-a. Justina (Popovića), kao i organizator mnogih međunarodnih kulturnih projekata.

Preveo „Luču mikrokozmu“ Petra II Petrovića NJegoša i za svoj rad od arhiepiskopa cetinjskog, Mitropolita zetsko – brdskog, skenderijskog i egzarha pećkog trona, gospodina Amfilohija Radovića, nagrađen zlatnim ordenom Lovćenskog Tajnovidca!

Oženjen. Troje djece i jedan unuk.

Umro je u Moskvi 16. decembra 2019. godine.

Preveo sa ruskog jezika: Dimitrije D. Čvokić