Svetlost reči kao osnov i smisao stvaralaštva Svetlane Todorović
Svetlana Todorović u svojoj poeziji svetlost reči navodi kao osnov Božije riječi I samog bitisanja tj. Življenja pjesnikinje. Svaka njena pjesma se kupa u svjetlosti. Po njoj I Bog prilikom Stvaranja svijeta odredi riječ da svijetli među ljudima.
U pjesmi SVETLOST REČI kaže:
Прво стварање Божије беше светлост,
а потом беше човек по његовом обличју.
Створитељ му даде очињи вид,
да сагледа лепоту светлости у бојама дуге.
I nastavlja:
Хлебом се храни тело,
речју свака душа Божија.
Te pjesnikinja koja hrani svoju dušu svjetlošću ne može napisati pjesmu koja ne pjeva o svjetlosti i ljubavi.
Svaka njena pjesma se kupa u svjetlosti i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Njena pjesma je iskrena i jaka. I ona kad bi mogla:
Ишла бих тако далеко,
када би имало смисла.
Питала бих Бога,
када бих могла.
Зашто створи човека
који не зна да воли,
већ само да ствара бoли?
I ona ne umije da sakrije iskrenost i želju. U pjesmi TVOJE DUŠE ĆUTANJE kaže:
У недрима мојим родила се жеља.
Раширила крила у бескраје полетела.
Полетела пуна љубави и весеља.
Даљине прелетела да би с'тобом била.
Poražava je ćutanje duše i lažni osmjesi u svitanjima. Jer ona je pjesnik svjetlosti, ona je u neprestanom traganju za svjetlošću i to je njen životni smisao. Kao što sama jednom reče; „ Moje ime je svjetlost!“ Jer ona je Svetlana i ne može pisati o drugim astvarima nego o svetlosti i ljubavi.
Sve to potvrđuje u pjesmi SVETLO LJUBAVI sledećim stihovima;
Човек ће се рађати из љубави,
да буде вољен и да воли ближњег свог.
Постаће он, очи Господа самог.
Из ока ће му зрачити светло љубави.
Veliča riječ, sunce, ljubav i vino. U pjesmi BLAŽEN BIO KO VINO PIJE daje svoj Blagoslov
Блажен вазда био,
ко не крије да вино пије.
Dovodeći čitaoca do tog svojevrsnog blagoslova kroz stihove:
Снага Сунца и његова лепота,
у виновој лози на чокоту сања.
У зрну грожђа ветровима ушушкана,
као да је од Бога ту и заборављена.
Pjesnikinja ne krije da u svojim traganjima pod svojevrsnim opsenama na trenutke zaboravlja skriveni smisao i ljepotu ženskog bića i ko naglo probuđena iz potrage u pjesmi OPSENA kaže:
Снове пробуди, уздигне ме.
Понесе илузијама, задиви ме.
Подсети ме да сам жена,
жедна додира, топлине и вина.
Otkrivajući tako svoju ranjivu i prelijepu dušu žene u traganu za svjetlošću i ljubavlju.Ogolijevajući tako DVA LICA LJUBAVI u kojoj
Ноћас заљубљена душа пева.
Душа недокучива, поносита,
пуна снова, жеља, љубав дозива
и моли се да остане иста, храбра, чиста.
A ipak, TO MOŽE SAMO ŽENA! Te iznosi istinu da :
Кад на коленима пред њом клече,
слуша са разумевањем приче,
које све на једну личе.
Животне ране додиром лечи,
а и сама је жртва судбине.
Dakle, svetlost tj. Svetost riječi, ljubav, iskrenost i neprestano traganje su obeležje poezije Svetlane Todorović. Pjesnikinje koja je svoju poetsku zrelost i odlučnost da traje u poeziji potvrdila ovom knjigom na radost nas kao Izdavača.
Te je kao takvu preporučujem čitaocima sa nadom da će nas uskoro obradovati sa novom knjigom!
Labud N. Lončar