TӐMAN - o knjizi „Prizivanje zvezda“, izabrane i nove pesme Mirjane Štefanicki

TӐMAN

o knjizi „Prizivanje zvezda“,

izabrane i nove pesme Mirjane Štefanicki,

Prometej, Novi Sad, 2022.

Najprije ću reći ponešto o naslovu ovog mog kratkog zapisa o pjesmama izabranim i novim, u knjizi „Prizivanje zvezda“ Mirjane Štefanicki. Tӑman, riječ je, pretpostavljam većini ljudi skoro nepoznata, čisto iz razloga što se u svakodnevnom govoru izgovara kao poštapalica, pa čak i kao sastavni dio narodnih umotvorina i olako se pređe preko simboličkog, i stvarnog u ovoj riječi. Riječ tӑman se nikako ne može svesti na označavanje tame, tmine, mraka, noći i slično. Pogotovu se ne može tako tumačiti niti primjenjivati kod poezije Mirjane Štefanicki, jer u njenoj poeziji nema tame. Ovu riječ, kao naslovnu sam izabrao kao širu odrednicu koja se u slobodnom tumačenju može posmatrati kao mjera nečega, u ovom slučaju mjera, broj srodnih pjesama, u značenju „tӑman koliko treba“. 

U ovoj pjesničkoj zbirci, našle su se u istom zavežljaju trideset tri pjesme. U njima je osijana zvjezdana galaksija, a pjesnikinja samim nazivom knjige priziva zvijezde. „Prizivanje zvezda“,  koliko u svemu ovome ima simbolike?

Prizivajući zvijezde, otisnuh se „mliječnim putem“ kroz neke važne čovječanstvene knjige. U „Bibliji“, recimo, broj trideset tri predstavlja Božja obećanja. Nojevo ime se pominje nekoliko puta, ali 33. put je, kada je Bog sklopio s njim savez da nikada više neće uništiti svijet poplavama. Isus Hristos je učinio trideset i tri čuda tokom svog boravka na zemlji. Umro je u 33. godini, kao ispunjenje svetih spisa  i obećanja.

Naslov „Prizivanje zvezda“, poruka je pjesnikinje da nam je, upravo sve dato od  zvjezdanog neba i onih duhovnih sfera koje po promisli nebeskoj dišu u nama. Poruke i pitanja Univerzuma najbliže su onda, kada dodirujemo ono, što je za nas tajnovito, a samo ga naslućujemo u obrisima duhovnog. Možda se i meni javilo da imenujem ovaj književni osvrt na književno stvaralaštvo Mirjane Štefanicki sa naslovom „Tӑman“, koji pišem, tӑman na Dan Javljanja. Na Bogojavljenje!

Ne znam da li se neko do sada, bar od ozbiljnih pjesnika, što Mirjana svakako jeste, „usudio“ da ponudi čitaocima knjigu izabranih i novih pjesama, u količini od (samo) 33 pjesme?  Od ranije mi je dobro poznato stvaranje ove pjesnikinje, za neke knjige sam bio i preporučitelj (recenzent), pa s pravom mogu reći da su najmanje 333 njene pjesme mogle naći „prebivalište“ u „kući izabranih pjesama“.

Čitao sam dosta Mirjaninih pjesama i knjiga. Ovdje moram da istaknem kako sam posebno (pro)živio čitanje njenih pjesama koje su nastale u doba njene rane mladosti. Nekih se prisjećam. Čitao sam ih u novosadskoj omladinskoj štampi. Moram reći da su rijetki pjesnici koji su već u ranoj mladosti uspjeli da najave svoj stil i zrelost ozbiljnog pisanja. Mirjana Štefanicki je jedna od njih.

Prizivane su pjesme u sazvježđe knjige kroz cikluse: Prizivanje zvezda, Plamen u oku plavetnom, Pesme o pesnicima, Mihajlo, Jedna priča i pesma. Pjesnikinja je ove cikluse s razlogom, baš ovako nazvala i poređala u zvjezdanom misaonom nizu.  Ne bih izdvajao ni jedan ciklus, pa ni jednu pjesmu. Prosto, plašeći se da ne narušim taj smisaoni red, ostaviću to nedorečeno... Ta tridesettrojna harmonija plavetnila međ' zvijezdama, međ' pjesnicima, neka u duhovnom smiraju emituje kazivanje.  Samo ću istaći da sam mišljenja da je ova zbirka ciklus svih ciklusa. Radi se o posveti njenim zvjezdicama, unucima Mii, Andriji, Mihajlu i Luki. Oni su njeno Nebo. Plavetnilo Oka. To predgovor i pogovor, može biti ovoj knjizi. I Predciklus svemu.

Kao što rekoh, nemam namjeru da ovdje bilježim ili analiziram o čemu i kako „govori“ svaka pojedinačna pjesma, ali ću skrenuti pažnju čitalaca, po mom skromnom viđenju (da bi lakše i s poštovanjem) čitali knjigu, na ključne razloge stvaranja Mirjaninog.

U svakom čovjeku, i Mirjani, čim otvori oči, javi se pomisao i postavlja pitanje, tražeći odgovor, kako smo postali, kako smo... odkud baš ovdje, ko su nam preci, šta reći potomcima? To su, siguran sam pitanja koja muče i Mirjanu Štefanicki. Kroz stihove nekoliko pjesama, ona pokušava dati odgovore, najprije sebi, pa i svojim unucima (kad porastu do Pjesme). To su glavne pjesme. Ostale su tu da uljepšaju život, da se uklope, kao što su se njeni preci, ko zna iz kojih razloga (da li milom ili silom) morali prilagoditi novim, „divljim“ balkanskim krajevima. To posebno „žulja“ pjesnički i ljudski izazov. Ako se može reći, biće da je ova knjiga reakcija na vječita traženja i odgonetanja. Pesnikinja, sve nas, a naročito svoje unuke, vodi poetskim kočijama kroz daleke predjele, nepregledne stepe postojbine, koja u vremenu što prolazi, postoji samo kao geografski pojam. Svaki čitalac ima svoj odnos prema knjizi, pa je i različito tumači. To je već dobar znak o njenoj valjanosti. Međutim, nije zgoreg, ovdje dati malo uputstvo budućim čitaocima, pjesnikinjinim unucima da prapostojbinu pokušaju pronaći između redova ove knjige. Naravno, kad porastu do Pjesme. Takve slikovnice porijekla, valjalo bi da poslože na stalaže da ih mogu dohvatiti i djeca njihove djece.

Mirjana je objavila do sada značajan broj poetskih knjiga. Svoje kritičke osvrte na mnoštvo knjiga drugih autora, objavila je takođe u nekoliko svojih knjiga, koje se nalaze u brojnim bibliotekama.

Završiću, sa stihovima Mirjane Štefanicki:

                                                         BULKA URONJENA U SUNCE

                                 Ocu

Taj čovek nije rudar

Da je rudar

Moja bi nadanja u zlato izlivena bila

Taj čovek nije žetelac

Da je žetelac

U svako doba žetve bili bismo zajedno

Od nabreklih klasova žito bi brojali

Od svakog bi mi zrna kolač napravio

Sve bi  mi poljske bulke u naručje stavio

Celivao me u kosu i smejao se smejao

Taj čovek nije ni rudar ni žetelac

Ni kolač nije

Svedok mi je bulka uronjena u sunce

On je moj otac

Baš tako.

Mirjana je ovako završila svoju knjigu sa 33 pera.

Pera zlatopera...

Ima ljudi koji vole da čitaju knjige i od zadnje stranice, u ovom slučaju pjesme. Mogu i tako. Ništa neće izgubiti. Na isti cilj će stići, kao što je i Mirjana Štefancki stigla da svoj pjesnički, nemali opus, svede na trideset tri simbola postanka i stvaranja.

 Vojin TRIVUNOVIĆ

U Banjaluci,

Na Bogojavljenje,

19. januara 2022. godine.