Voljeti nije grijeh – Željko Bilankov

Da nije ljubavi ne bi svita bilo

  Ljubav je neosporno najveća ljudska i umjetnička inspiracija i životna motivacija otkad je svijeta i vijeka. I ova prva pjesnička zbirka Željka Bilankova, enigmata, zagonetača, autora priča na lokalnom šoltanskom idiomu, pjesnika i zaljubljenika u život, dokaz je izrečenoj tvrdnji.

  Knjiga koju držite u rukama satkana je od najfinijih niti Željkova duha, od stihova koji slave ljubav, ne samo kao vječno nadahnuće, već poosobljenu Ljubav, kao suputnika bez kojeg život nema pravu boju, ni okus, ni miris.  Između autora i lirskog subjekta u svim pjesmama stoji znak jednakosti i autor to otvoreno priznaje i iskazuje pjevajući bez ustezanja o vlastitom iskustvu ili pak o čežnji i žudnji kojima su prožete mnoge njegove pjesme.

  Zbirka je dvodijelne kompozicije koju čine pjesme ljubavne tematike, a razlikuju se tek po jeziku kojim su pisane. Veći je broj pjesama napisan standardnim hrvatskim jezikom dok drugi dio sadrži  pjesme napisane na već spomenutoj šoltanskoj, a dijelom i splitskoj, čakavici što pjesmama daje dodatnu toplinu i uvjerljivost. 

  Pjesme su većinom pisane vezanim stihom, a autor naglašava ritmičnost i muzikalnost stiha i u pjesmama bez rime. U pjesmama vedrog raspoloženja prevladava brz ritam  koji podsjeća na ritam otkucaja srca.

  Ljubavna se tema u pjesmama ovog fetivog Dalmatinca ostvaruje kao simbol samog života pa grije žarko i strasno , poput ljetnog sunca, blaži i hladi kao more koje obavija tijela, mazi i miluje, krijepi dušu. Pojavljuje se u zalasku sunca, odbljesku mjeseca u vodi, u kapljicama morske vode koje pršte iz valova u ljubavnoj igri, vjetru koji nosi mirise mediteranskog raslinja što sve stvara arkadijsku  ljubavnu scenografiju.

  Posvećenost ljubavi u vremenu u kojem je najviše nedostaje postaje dar čitateljima s kojima pjesnik nesebično dijeli vlastito iskustvo. Pjesmama oživljava iskustvo nježne mladenačke ljubavi koje se sjeća i pamti kožom i mirisom, drhtajem i pogledom, čeznući za njom svagda i svugdje.

  Ova je zbirka prava oda jednostavnoj, čistoj, nepatvorenoj ljubavi koja je kao takva podcijenjena i prezrena kao kičasta i sladunjava , pomalo demodirana. U vremenu posvemašnje otuđenosti i emocionalne distanciranosti pojavljuje se autentičan osjećaj koji prepoznajemo kao dio vlastitog, gotovo zaboravljenog, iskustva.

  Lirika Željka Bilankova jednostavnošću i izravnošću nastavlja se na tradiciju narodne, pučke pjesme, nepretenciozno , bez suvišne filozofičnosti.Tako pitka lako će doprijeti do srca čitatelja koji će u mnogim pjesmama prepoznati vlastite osjećaje i iskustvo.

  Gotovo  trubadurski odano, s puno poštovanja, lirski subjekt izražava naklonost, ljubav i odanost izabranici svoga srca. Premda se tek u nagovještajima otkrivaju i erotski tonovi, pjesme ne gube nježnost i nevinost čiste ljubavi, već joj takvi motivi daju dodatnu dimenziju uvjerljivosti. 

  Bilankov nas vraća u doba rane ljubavi budeći nostalgiju i sjetu, ali i  vraća vjeru u mogućnost trajanja i postojanja ljubavi u svim životnim razdobljima.

  Ova je stihozbirka tek prva autorova pjesnička berba, a sudeći prema plodnosti i lakoći pisanja uvjerena sam da neće dugo potrajati kad ćemo u ruke primiti novu zbirku.

                  Marina Šramek, prof.

*

Željko BILANKOV porijeklom je Šoltanin, rođen 07. Ožujka 1955. godine u Splitu, gdje i danas živi. Po struci je ekonomist - umirovljenik Splitske banke d.d. Split - udovac.

Od malih nogu bavi se enigmatikom, odnosno sastavljanjem križaljka i drugih enigmatskih vrsta, koje objavljuje posljednjih petnaest godina jedino u riječkom enigmatskom časopisu „FENIKS“. 1978. dobitnik je prve počasne nagrade „Boris Janković – Argus“, zagrebačkog enigmatskog lista „Vjesnikov KVIZ“ i najmlađi nositelj titule odgonetačkog i zagonetačkog velemajstora u bivšoj državi, od 1981.

Početkom 90-tih piše aforizme i epigrame za Slobodnu Dalmaciju, točnije za njenu humorističnu rubriku „Pomet“,  pod pseudonimom RUSSO. Od 2014. piše palindrome, od kojih je njegov novitet tzv. Rebusni palindrom.  Aforizme i pjesme (klasične i Haiku) piše od 2017., a kratke priče od 2019. Osvojio je tri treća mjesta u Beogradu i jedno prvo za satiru, odnosno aforizme, u Mrkonjić Gradu 2019. Iste objavljuje u brojnim relevantnim grupama na Faceu, a mnoge od njih našle su svoje mjesto u pedesetak zajedničkih zbirki  u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Od 2019. povremeno se bavi i fotografijom.

Član je Enigmatskog kluba „Božidar Vranicki“ iz Splita, „Kulture snova“ iz Zagreba, Udruge za promicanje kulture „Kvaka“ iz Velike Gorice, „Udruge hrvatskih aforista i humorista“ iz Zagreba i Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ iz Bara (Crna Gora).