O grijesima: Dorotea Veliki-Kovačićek

O grijesima 

Još samo grijesi nas vežu poput mornarskog čvora,

Poput konca i igle, poput zlatnog veza s kraljevskih dvora.

Još koža pamti dodire tvoje, dok krevet mi je hladan kao led,

I čekam da utopliš jastuke moje, da znoj se topi kao med.

Erotski snovi na javi, u zahuktanim prozorima, poput dima,

Tijela će pasti, zatvoreni kapci, užitak grešan kao boca starog vina,

„Pogledaj me u oči“, a ja vidim samo te zelene oči koje na mene padaju,

„Pogledaj me u oči“, samo buka mojih jecaja i noge koje stradaju.

Držim te nogama, stisnute poput arhivskog papira,

I ne želim da te u mukloj noći poput mog jezika itko dira,

Želim znoj da ti kapa s vrata, da okusim tvoje sokove,

A ti u krešendu vrućih zanosa, držiš moje bokove.

Kurva, ali samo za tebe moj mili, moje tijelo je tvoje,

Um je već otišao čim se svučemo i izbrišu se svake boje.

Boje čednosti, raja i pakla, ti si moj grijeh koji me veže,

Čudnim putovima, udovima i slutnjama, još me više steže.

Odmah ti mogu reći da si najbolji ljubavnik, savršeno me ljubiš

Puno sline i gore pa dolje, sve dok u dubini utrobe se gubiš.

Osjećam tvoj dah na vratu, osjećam se mokro, i opet ta na staklu sjena,

Za ono što je neizbježno, ono što grijesi nalažu, ili ih ima – ili nema

Dorotea Veliki-Kovačićek

*

Iz Hrvatske nam stiže kontroverzna mlada književnica i pjesnikinja Dorotea Veliki-Kovačićek, poznata po svom osebujnom stilu, pa između ostalog i erotskih tema. Njen roman prvijenac zabilježen je i u Srbiji gdje protagonist sanja milovanje kose svoje drage… a kraj? Morate pročitati. Praznici na balkanski odvijaju se na obalama Boke, a insipiraciju nalazi u neoegzistencijalizmu, apsurdu i nihilizmu. Sve mračno, osvetničko i krvno – za nju su samo kap tinte koja mora biti izrečena. Ono što se nitko drugi ne usudi reći…