On kuca iz temena
Kuca pod opalom kosom,
kada junski tresak postane gluv,
i stvara novog čoveka.
Kao upitnik što sve ravna,
drhti ti ruke, raznosi proleće,
pa po svetinjama zelenog mokri,
po nebu, tebi,
i, da,
kroz rupu govori:
sve je u redu,
ja sam oduvek tu.
Vladimir Vuković