Pisma iz Engleske
Kako da objasnim
ovu tezu,
zašto sam toliko
stran Englezu,
kada sam imao
Engleskinju jednu
čednu
ljubavi žednu
a sada rednu
u životu mom.
Sjećam se:
hvalio sam njenu dobrotu,
uticao na njenu maštu
njenu ljepotu,
a ona:
onako visoka,
gorda i smjela
tek što je ponešto
na mom jeziku razumjela,
izgovarala je tačno
kao da je tvorac
jezika moga
riječi:
volim te!
molim te!
želim te!
Posle odlaska njenog
dugo sam dobijao
pisma iz engleske
u kojima je pisala:
slavi svetog Stefana,
prisjeća se svakog dana
skadarlijskih noći,
Kalemegdana,
Novog Sada i
Petrovaradina
i uvijek ponavlja,
kako joj je to
u životu
najljepša godina.
Nije me začudilo
kada mi je poslala slike
gdje smo goli
u julu 1998.
krali sunce na stijenama iznad mora,
pa sledeće,
u kom je pisala
da je najljepša
zlatiborska zora,
kad nas je zatekla
ispod jele,
a zlatiborske hladne noći
bile vrele
od ljubavi naše.
Sjeća se Mojkovca
i moga oca,
koji je čuvao stado
dok smo mi
brzacima kanjona
bistre i hladne Tare
splavarili
opijeni mirisom vode,
borova i jela
vriskali od sreće
i sve je to u srcu
ponijela.
Poslednje pismo
koje sam dobio,
engleski vojnik
lično mi donio
i dok sam čitao
onaj drugi
što je sa neba vrebao:
ispusti teret teški
bombi i mina!
a ona piše:
rodila mi sina,
dala mu ime
oca moga Đorđe,
jedva čeka ljeto,
A oni ugrabili prije
pa sad njoj zabranili da dođe.
gospodo kako to shvatiti
sudbina,
imate li vi sina?
šta ako se njemu isto desi,
molio bih vas
pogledajte njene slike,
pročitajte pisma,
dnevnike,
vidjećete
nema razlike između nas!
Milo Đ. Vučinić - Miško