Ostani kod kuće, ostani doma! - Blagoje Vujisić

Blagoje Vujisić, doktor filoloških nauka, bavi se naučno-istraživačkim radom, pisanjem poezije, prevođenjem sa ruskog i poljskog jezika na crnogorski jezik i prevođenjem sa crnogorskog na ruski, objavljuje stručne priloge iz nastavne prakse, piše recenzije na knjige poezije i proze, urednik je većeg broja knjiga.

Objavio je tri knjige poezije: Između planine i sunca (Libertas, Bijelo Polje, 1997), Između tri rijeke (Pegaz, Bijelo Polje, 2003) i Cvjetanje zvijezda (Grafokarton, Prijepolje, 2012). NJegova haiku poezija ušla je u nekoliko antologijskih izbora, pa i u izbor svjetske haiku poezije, i prevedena je fragmentarno na nekoliko stranih jezika.

Od 2003. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost, nauku i kulturu „Odzivi“ u Bijelom Polju .

Član je Udruženja književnika Crne Gore i član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore.

Predsjednik je Nevladine organizacije „Dječiji savez Bijelo Polje“

Dobitnik je dvije međunarodne  nagrade: Ruske nagrade i Viteškog krsta Ordena zasluga Republike Poljske, Nagrade Fondacije Vukove zadužbine Žabljak – Šavnik – Plužine, Pohvale za najljepšu haiku pjesmu na Internacionalnom haiku festivalu „Priroda u oku“ 2017 i dr.

ZAMIČE GALOP NAŠIH GODINA

                                                  Dušanu Đurišiću

Kad u dan smiraja utonemo

i misao umorna nas izglođe

topota prošlih se sjetimo

tada budućih biće rjeđe

Dani su bili pljesak ruku

pa i godine u galopu ostaše

svaka po topot u konjskom trku

bez zamora il´ odmor ne stigosmo.

Željeli smo da brzo prolazimo

da osvojeno nehotice ostavimo

neosvojeno u jurišu osvojimo

i da se tako uvijek ponavljamo

Nikada tren ne nađosmo

da se sporosti sjetimo

i dan polako razvučemo

neumorni san da rastegnemo

Sada godine u galopu vraćamo

njihovog konja bijelog smirujemo

i u šume bajki oprezno zalazimo

i šume snova za bajke spremamo.

POTRAGLJIVA ZVIJEZDA

Odvaja se iz toplog sunčanog stada

Voli to jer kaže ni stado zvijezda

Nije više najljepše stado na svijetu

Iako svi mislimo da je baš tako

Radost što im je daleko otišla

I ljudskom stadu se pripojila

Pali je na kući komšije najbližeg nebu

I njegova kuća stadu zvijezda je zvijezda

Ali niko joj od ostalih komšija ne vjeruje

Rekoše uobičajeni protest zbog odlaska sunca

Radost zbog nicanja crnog vazduha

Radost zbog izdaje najljepšeg stada na svijetu

Al´ domaćin kuće ponosno propagira

Da je on suza svevišnjeg nad našom sudbom

Što odlazimo od njega s kletvom na vječnu vjernost

Što odlazimo od svih pa i od sebe samih

Da se pali u vremenu vođenja ljubavi svih na svijetu

NJena svjetlost na vraćanje i povratak sluti

Ni dan je izgubiti neće a sve se kreće

Da je vječnom komšinicom svečano proglase.

MOŽDA I NIJE OTIŠAO

                                           Vjeslavu Rusteckom

Kažu danima ga viđaju s onu stranu

A ja ga ne vidim ni s ovu ni s onu

Niti mi slova ni slika njegova

Niti stihovi njegovi ne dolaze

Iz tihe ulice Gamerskog u Varšavi

Samo tišina dolazi i prolazi

Ranije bi to on i još poneko

Posebno u ponoć ili u podne

Mojim ulaskom ulica se pobuni

I neki šapat mi u džepove nasu

Gredom ga izlivam i jedva čujem

Da pisma njegova meni pišem

Da ih pišem jer ih odsada znam

I u njima neće biti mene

Samo on od prvog do posljednjeg  slova

Samo pisma meni vidljiva meni čujna

Kažu danima da ga viđaju s onu stranu

A ja ga već počinjem s ovu sretati

Te sjednemo s nevidljivim pozdravom

I ćutke promijenimo po stranicu stihova.