11.04.2020.
Poezijom protiv Korone

Ostani kod kuće, ostani doma! - Branka Miletić Kovačević

 

 

Branka Miletić Kovačević

Rođena  je 11.11.1979. godine u Beranama. Završila je gimnaziju “Panto Mališić” u Beranama, a potom i  Filozofski fakultetu u Nikšiću. Magistrirala na Filološkom fakultetu u Nikšiću, odsjek – nauka o jeziku. Radi kao profesor u Osnovnoj Školi “25.maj” u Rožajama. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle. Učestvovala je na raznim literarnim konkursima, kao i na festivalima poezije za djecu. Njene pjesme i priče objavljivane su u časopisima za književnost, a uvrštene su i  u brojne zbornike  kao što su “Garavi sokak”, “Da sam ptica”, “Miloš Crnjanski” , “Laza Kostić“ , “Pjesme Adrićgradu“ i drugi.  Žiri “Kočićevih dana”,  koji se održavaju u Doljevcu kod Niša, dodijelio joj je 2017. godine treću nagradu za najljepšu ljubavnu priču. Oktobra 2018. godine objavljena je njena prva zbirka poezije za djecu pod nazivom “Sva su djeca za medalju”. Živi i stvara u Beranama. U pripremi za objavljivanje je njena zbirka poezije za odrasle.

 

DA MI JE...

 

Da mi je bar pola progutane tame

na kratko u Sunce da preobratim,

da ogrijem napuštene, ponižene, same,

da im teška jutra toplinom pozlatim.

 

Da mi je kamen što srce pritiska

da za tren ptometnem mekanim pamukom,

obavijem stopala modra sirotinjska

što kroz život  tiho gaze s mukom.

 

I razočarenje što me truje kradom,

i već godinama utrobu mi kida

da mi je za nekog da učinim nadom,

pa da duša jednom zaigra bez stida.

 

POVRATAK

 

Između nas prospeš daljine-

oblake , nebo, starinski put...

Bojim se da ti ti izgovorim ime,

ni tvoja, ni tuđa, drhtim ko prut.

 

A onda opet nepozvan baneš,

osmjehom bi da pozlatiš dan,

u moju dušu  spetljan da staneš,

al ona je kovčeg zaključan.

 

Prstima baješ, usnama grliš,

napraviš krug oko mog srca,

ko ratnik u svoju postojbinu hrliš,

i duša mi opet ljubavlju grca.

 

 

ŠAPAT

 

Šapat se tiho prokrada kroz dane,

srce ga prigrli, treperi, ćuti,

od njega sedefast biser osvane

kada to niko i ne sluti.

 

Šapat zna čudesne puteve,

na koje vrisak kročio nije,

u vremenu tajne džepove

u koje se vješto skrije.

 

Udruži se vriskova vojska sva,

palacaju nebo jezicima plamenim,

ali samo šapat nezaborav tka

najfinijom žicom sjećanjima dalekim.