15.04.2020.
Poezijom protiv Korone

Ostani kod kuće, ostani doma! - Dragana Miljković

 

Dragana Miljković, književnica i pesnikinja, rođena je u jesen 1981.god u Leskovcu. Ljubav prema poeziji i pisanju gaji još od ranih školskih dana. Predsednica je SKOR-a ( Saveza književnika u otadžbini i rasejanju ), za ogranak u Leskovcu, i članica kluba Poezija 016. Dobitnica je brojnih pohvala i priznanja širom Srbije, i učesnica brojnih književnih manifestacija. Njene radove, pesme i priče objavilo je više od 30-ak zbornika u zemlji i regionu, među kojima su: „Mozaik lirike“, „Kupidonova strela“, Zmajjovanje“, „Poezija SRB“, „Ostajte ovde“, „Sazvežđa“, „Zvezdani Kolodvor“, „Put ljubavi“, „Priče naših snova“, „Poezofija“, „Jasika na vetru“, „Blagovesnik“, ... U februaru 2017. god. objavila je prvu samostalnu knjigu poezije pod nazivom „Srce koje se zaljubljuje lako“, a u septembru iste godine i drugu pod nazivom „Melodije tišine“. Jula 2019. god. svetlost dana je ugledala i njena prva knjiga za decu pod nazivom „30 priča za laku noć“. Draganin rad možete pratiti na Facebook stranicama - Dragana Miljković Poet i Dragana Miljković. Dugi niz godina živi na relaciji Srbija - Amerika. Voli prirodu, decu, putovanja, životinje, umetnost i lepotu i posvećuje im se nesebično. Velika joj je želja da ode u Jerusalim i poseti Hrišćanske svetinje u njemu.

 

 

PISMO BEZ ADRESE

 

Pišem ti reči mili, da ih pročitaš.

Reči k'o suze ispod jastuka sakrivene.

Na nevidljivom platnu izvezene

šarenim koncem mojih snova.

 

Dok ovo srce ne zastane

umorno od svojih čežnji i nadanja.

Ozeblo od hladnih pogleda

nepozvano na kapiji sreće.

 

Ja ne znam da izgovorim reči

koje kao strele stižu na adresu pravu.

Uvek negde u vremenu zarobljene ostanu.

I nikad ne oslušnem punoću odjeka ljubavi.

 

Pišem ti reči mili,

reči koje ti nikada nećeš razumeti.

Srce si zaboravio na pogrešnom skretanju.

I tesno je meni u tvom sećanju.

 

 

LEPTIR U MREŽI

 

Čežnja me je slomila

na hiljadu delova.

Vrhovima svojih jagodica,

za tren mogao bi da ih sastaviš.

A ti se skrivaš, ti bežiš!

 

Pratim tragove tvojih stolala.

Uhodim te.

I gle, zgazio si oblake,

svojim glasom ućutkao ptice,

anđelima ukrao krila i lice.

Snagu vetrova,

miris leta sa cvetnih livada,

i u mraku tajnih pećina utajio se.

 

Da zauvek ostaneš

želja moja, leptir u mreži mojih snova.

Al' poneki su putevi važniji od cilja.

A čovekova dela su najveći post

i najlepša molitva.