17.04.2020.
Poezijom protiv Korone

Ostani kod kuće, ostani doma! - Dušanka Milatović

 

Dušanka Milatović, Sombor, R Srbija

Pesnik i aforističar.

 

 

NISAM TU

 

Nisam tu da nekog tražim
Nisam tu da budem nađena
Nisam tu da se mirim
Ni sa kim nisam posvađana
Ja sam izgubljena u sopstvnoj slici
I jedino sa sobom u zavadi
Ja sam tu po navici
Nisam tu da uhvatim slobodnu pticu
Ni da usvojim lutalicu
Moja se duša sklanja
Od praznih obećanja
Ja sam od onih što bi pali
I kad bi na ravno stali
Nisam od onih što se ulizuju
Ja sam od onih što vole da opsuju
I ne kažem "ne" kad treba reći "da"
I ne nabacujem osmeh kad mi se plače
Nisam tu da istražujem neistine
I narušavam mir
Nisam tu da se igram
Jer posle igre ne ostaje ništa
Nisam tu da trošim korake po tuđim poljima
Noge su mi na oblacima
A glava pod tvrdom zemljinom korom
Sve mi je naopačke i naglavačke
Tu sam da volim plave krugove
Nisam tu da plaćam dugove
Koje nisam napravila
Nisam ja ničija zvečka
Da ga zabavljam u besanim satima
Niti ciganska mečka
Da mu igram pred vratima
Ja sam od onih
Što će na pljusku stajati celi dan
I neće vas upitati
Imate li možda kišobran

 

NEMAM VREMENA

 

Nemam više vremena
Za lažne osmehe
Lažne ljubavi
Lažne ljude
Lažna prijateljstva
I lažne nade
Nemam vremena za čekanje
Nekog i nečega što nikad neće doći
Skrivam još neka zezanja po džepovima
Poneku oluju da potera brod
Što prati moj hod
Vreme je kučka
Nemam vremena za kučke
Evo mi zvoni telefon
Vidim neki nepoznat broj
Ruka poleti da se javi
A srce kaže stoj
Nemam vremena ni za poznate brojeve
Koji se oglase jednom u sto godina
I to samo onda kad je njima vuna
Neću da plačem
Nemam vremena ni za plakanja
Sva su plakanja za mene vremena imala
I sad je dosta
Nemam vremena za bljutave kafe
I prazne razgovore
Niti za dame otmene
Koje me dave novim noktima
Umem lepo da nemam vremena
Za sve što me ne zanima
A kad se sretnemo moje vreme i ja
Koje za mene nema vremena
Kad mi zazvoni i kaže
Sestro pazi sad je kraj
Samo tad ću imati vremena
Do tad nemam i tačka

 

TRAŽIM AZIL ZA NEBO

 

Otkazala sam odlazak kod zubara
Nešto razmišljam
Šta će mi novi zubi

Niti se smejem
Niti imam šta da žvačem
A dok plačem niko me ne vidi
Otkazala sam voz ka jugu Nemam kofer za ovoliku tugu
A htela bih da ponesem sve iz sebe
I da se više ne vraćam
Raskidam sve ugovore
Nametnute i one dobrovoljno sklopljene
Ispod grudnog koša čuvam dva zadnja groša
Kao avans za neraskidivu svetlost
Magle će i rat će možda
Priča se svašta
Svemu ljudskom pala je cena
Niko nikome ništa ne oprašta
Vidim ja to
Doduše i da sam slepa
Sve bi mi bilo jasno
I sve bih znala
Želim stan za miran san
Sudbina me prognala
Tražim azil za Nebo