Ostani kod kuće, ostani doma! - Goran V. Radičević

Goran V. Radičević rođen 25.02.1964 u D.Zaostru. Završio srednju medicinsku školu u Beranama. Danas živi i radi u Risnu. Piše poeziju, haiku, prozu, eseje i kolumne. Urednik je jedinog haiku časopisa u Crnoj Gori (Haiku – Nekazano) i član redakcije časopisa za književnost i kulturu Nekazano. Objavio šesnaest zbirki poezije, dvije zbirke haiku poezije i jednu zbirku aforizama. Član nekoliko međunarodnih književnih udruženja.

UBIJANJE PJESNIKA

Sančo nikad neće biti Don...

Ni ti ne možeš biti Dulčineja

jer previše sumnji

nosiš pod kapom.

A znaš kako se kidaju biseri

i kako trče niz tvoje tijelo

do mog gladnog pogleda.

Naučila si

da se boriš protiv vetrenjača

samo da bi ubila pjesnika.

Znaš kako se kidaju biseri

i kako puknu kao duša

kad joj otimaju ljubav.

U tebi su vatre

a ja se instiktom opečenog vuka

vraćam u svoj log.

VOZ BEZ PRUGE

Ovdje ne postoji pruga

a ja ipak čekam voz, onaj poslednji.

I znaću da je poslednji,

tu ne može biti ni prvi, ni drugi...ni predzadnji.

Sve to ionako nije važno,

ni pruga ni voz, dok kandelabri sijaju.

Pozlatili su mi put

i sad je kao onaj cekin na nebu.

Pjevaj Koštano,

nikad ne bijah bekrija osim u njenom snu.

Pjevaj noćas da ne čujem

vij kurjaka u sebi.

Kriva mi je za bezbroj nespokoja

i poneku lijepu riječ...

kriva je jer joj, umjesto cekina, u očima

vidim zelene stepe.

Nijesam ja Mitke iz te priče,

nijesam naučio da vinom liječim dušu

i da me mamurna sjutra još više boli.

Niti je moja Zone

naučila prepoznati ljubav.

A voz samo što nije...

Ruke ti se pozlatile

kad si u pepelu zapretanu žišku

opet u plamen zavatrila,

oko ti vazda zvijezdilo

što si mi, zelenilom pogleda,

opitomila dušu kurjačku...

PROKRADANJE

Sad gazim lagano

po mekanoj vuni oblaka

dok ne zadaždim

i postanem iztokom

tvojih prolećnih bujica.

Znam zašto

prema nebu dižeš ruke...

Zora rumena sviće,

neću te buditi...

Prokradam ti se u san.