11.04.2020.
Poezijom protiv Korone

Ostani kod kuće, ostani doma! - Marija Stojiljković Marstoj

 

Marija Stojiljković Marstoj je rođena 1974. godine u Beogradu, gde živi i radi. U saradnji sa Čigoja štampom 2015. godine objavljuje svoj prvi roman antiratne tematike i hibridnog žanra – Božanska je snaga književnosti. Krajem 2017. godine, u izdanju Mediarta iz Novog Sada, izašlo je i elektronsko izdanje ovoga romana. Takođe, u 2017. godini, Udruženje pisaca Poeta iz Beograda je objavilo njenu prvu zbirku poezije - Ptica iza žice.

Neke pesme, kraće priče i odlomke iz romana objavljivala je na internetu preko društvenih mreža. Pesme joj se nalaze u mnogim štampanim i elektronskim časopisima, zbornicima i antologijama. Učesnik je raznih književnih manifestacija i promocija drugih stvaralaca. Osim poezije i proze, povremeno piše recenzije, književne prikaze, eseje, putopise, osvrte i mišljenja. U redakciji je časopisa „Scena Crnjanski“ i urednik je internet portala ovoga kluba. Član je i drugih književnih udruženja.

Dobitnik je književne nagrade za Najlepšu ljubavnu pesmu 2020. godine (Klub Umjetničkih duša, Mrkonjić Grad). Sa svojom poezijom je ušla u uži izbor za književnu nagradu Tomislav Milošević za 2020. godinu (KK Scena Crnjanski). Zastupljena je sa svojim pesmama u Antologiji pesnika rođenih u periodu od 1946. do 1996. godine (Udruženje književnika Srbije), kao i u Antologiji savremenih pesnika 21. veka, Džejms Džojs na Mediteranu (Zvezdani kolodvor). Poezija joj je prevedena na bugarski jezik.

 

 

 

ŠTA JE?

 

Šta je život ako ga ne živiš?

Ili voda ako je ne okusiš?

Pa priča ako je ne ispričaš?

A tek pesma ako je ne otpevaš?

Šta je grana bez lišća zelenog?

Ili vetar bez sjaja sunčevog?

Pa drvo bez ptice na grani?

A tek šta smo mi bez ljubavi lažni?

Šta je kuća bez dragih članova?

Ili grad bez slova zakona?

Pa pogled bez oka daljine?

A tek more bez sunca topline?

Šta  je – ili – pa – a tek

čitav svet bez nas?

 

 

SRUŠIĆEMO SVET

 

Ostanemo li bez nade,

želje, težnji – srušićemo svet.

Ostanemo li bez plana,

puta, ideja – srušićemo svet.

Ostanemo li bez vode,

hleba, vina – srušićemo svet.

Ostanemo li bez slova,

reči, romana – srušićemo svet.

Ostanemo li bez sunca,

meseca, svemira – srušićemo svet.

Ostanemo li bez očiju,

ušiju, glasa – srušićemo svet.

Ostanemo li bez srca,

glave, ruku – srušićemo svet.

Ostanemo li bez duše,

duha, Boga – srušićemo svet!

 

 

DIM

 

Dok dim cigarete vitla vazduhom

Praznuju ljudi svoju zagušljivost

Svoj pad veličaju, slabost otkrivaju

Dok tromi ponos drži ih u ropstvu.

 

I ne pitaj zašto padaš u strasti poroka.

To vreme oko tebe zahteva

da budeš srećan u nesreći.

Jer sve je kruto pred tobom.

Neprobojna je volja ledenoga vetra.

 

Ma samo idi u nihilizam. Ma idi u suton snage.

U poraz svoje hrabrosti.

To zrnce sreće što si tražio(la) nestalo je

u modernom vremenu okrutnosti.

Novac i zlato vladaju sada umesto Boga.

I naši prsti na TV ekranima

peku se kao na ražnju čim dodirnu

sve što se od nas traži.

 

Neko nas priprema za svoju gozbu.

Nekome smo i hrana i snaga.

I nije to Bog. To je zlo vreme došlo

u dimu zagušljivosti.