Ostani kod kuće, ostani doma! - Miroslav Tičar

Miroslav Tičar је pjesnik, putnik, istraživač ljubavi. Izdao dvije pjesničke zbirke POPOTNIK i TAM PREKO IN ČEZ. Piše u glavnom liričnu, refleksivnu poeziju.  Zanima ga istraživanje svoje duše, svoje biti i ne samo onoga što se vidi.

Vjeruje u izvorno dobro u ljudima i trudi se više razumjeti i manje osuđivati.

Organizator pjesničkih susreta u Kostanjevici na Krki. Piše na slovenskom i hrvatskom jeziku. I prevodi iz hrvatskog i srpskog jezika. Preveo jednu pjesničku zbirku srpske pjesnikinje Hane Gadomski.

Živi v Velikom Mraševu, opština Krško, Slovenija.

UDISAJ BLIZINE

Diši jogijskom vještinom mačke

da ne izgubiš smisao kruga

u kome su upleteni svi meridijani

našeg postojanja i susreta

Vapi za zrakom ljubavi

koji ispunjava ljetne želje

i prostore bijelih labuda

na visoravni čarobnog života

Nemoj se hvatati za rime

koje ne vode ka Nirvani

jer smo svojo pokoru odradili

u prijašnjim životima

Samo hodaj za nilskim konjima

uplati svemirsku srećku

zanjiši svojim bokovima

i predaj se ovom trenutku.

POVEJ MI

Povej mi koliko tehta bližina srca

in kako diši čas.

Kako se splete nogavica topline

in kdo bo nekoč mislil na nas.

Vse bom prilepil na platno neba

da ne bo treba počez do nebes.

Ko najdem nasmeh, ki se smehlja

ga gotovo povabim na ples.

KAŽI MI

Kaži mi koliko težinu ima bliskost srca

i kako miriše vrijeme.

Kako se ispletu čarapa topline

i hoće li neko misliti na mene.

Sve ću zalijepiti na platno nebesko

tako da ne treba do neba po preko

kad pronađem osmjeh koji se smiješi

ću ga sigurno na ples pozvati.

MIRIS PIDŽAME

Na violini vrjemena

nepoznati guslač plete

melodiju mjesečevih sjena

dimenzije se prepliću

kad želim ustanoviti svoj domet

demoni iz podruma bi

željeli ukrasti osmjeh

i sasvim nepotrebno

klepeću s kostima

potpuno su nemoćni

kao dijete

što se svoje sjene boji

kad me pitaš

što moja duša želi

sa iskrom u očima šapnem

da mi pidžama  opet

na tebe miriše.