Ostani kod kuće, ostani doma! - Valerio Orlić

Valerio Orlić rođen u Rijeci, 13. veljače 1967. Osnivač je i počasni predsjednik Hrvatskog književnog društva. Urednik je i recenzent nakladničke djelatnosti HKD-a. Urednik je časopisa „Krik“ te glavni i odgovorni urednik časopisa „Književno pero”.Objavljena mu je dvadeset i jedna zbirka pjesama i knjiga književnih osvrta ‘’Ogledala’’2019.

‘’Književni radovi su mu zastupljeni u antologijama i časopisima u zemlji i inozemstvu, prevođen je na trinaest svjetskih jezika. Pjesme su mu uglazbljivane i nagrađivane. Od značajnijih priznanja ističu se 2017. ''Počasna medalja'' za doprinos europske kulture i počasno članstvo Nezavisnih bugarskih pisaca 2018., na 1. međunarodnom festivalu pjesnika svijeta „Pod nebom Koprivštice i Plovdiva” , (Bugarska) dobio je nagradu „Radko Radkov“ – The Knight of the World Poetry“-'' Vitez svjetske poezije''. u bugarskoj, europskoj i svjetskoj poeziji, kao i kulturi Koprivštice i Republike Bugarske., 2018. dobitnik je nagrade HOMER za doprinos europske i svjetske književnosti u Briselu., a 2019. Povelje za Poeziju na 3. književnom festivalu ''Luka pošte'', Kijev - Ukrajina,  u Radovišu u Makedoniji dobitnik je književne nagrade za  poeziju na 66. Karamanovim susretima i međunarodnu nagradu Apolon dobio je 2019. U Srijemskoj Mitrovici...

Član nekoliko kulturnih asocijacija: Počasni predsjednik Hrvatskog književnog društva, Društva hrvatskih književnika - Zagreb, Društva hrvatskih haiku pjesnika i počasni član udruženja Nezavisnih bugarskih pisaca i Nacionalne unije pisaca Ukrajine.

RAZASUTA MOREM

Snatri li u tebi još ono čarobno jutro ili topli stih

u kojem se svemir zapleo u raspletene niti vječnosti,

ili je to samo privid aure što se preljeva poput tečnosti,

preko uzavrelih usana kao riječ što je zdušno izustih.

Isklesanu od najsjajnijih šaputavih zvjezdanih svodova

i uzburkanih dubokih zarona u raskošne slutnje i nade.

Nadvila se nad morem i ustreptalim mislima moj grade,

u začaranom životnom prstenu svijetlih i tamnih godova.

Nosila je ona sve raskošne note i glazbu cijelog svemira

i more i nebo i mjesec i sunce bi skrila u svoja topla njedra.

Na obroncima Učke razasuta morem raširila bi jedra,

ploveći kroz stihove i riječi kao lava uzavrela od nemira.

Ozarenost misli i plavetnilo dubina probuditi je znala,

na svilenoj pučini u obrisu jutra zori bi pružala ruke.

Razigranom vjetru uzdigla bi jedra za nove luke,

a pjesniku i uspavanom nebu sjajne bi zvijezde dala.

Razasuta morem i dalje bi sjala.

NAŠ SAN

Zaklopi oči, utoni u san,  

prstima razmakni sjenke sa lica.

Noć je topla i topao je dan,

mjesec se zapleo u oblake ptica.

Mjesečina je prekrila barke i more,

tijelom se razlila srebrna tišina.

Lijepa si u jutarnjem buđenju zore,

dok pogledom sidriš zvijezdu s visina.

More se u obliku srca pritajiti znalo,

uz treptaj tišine zvijezdu bi donijelo malu.

Na nježnim grudima ne bi trčkarati stalo,

ni more, ni prsti na tebi 

i pješčanom žalu.

More je šaputalo kroz val i pjenu.

Samo smo osluškivali tihi dah.

Stihove je zapisivao uz mjesečevu sjenu,

pjesnik što voli more i zvjezdani prah.

Upoznali smo dah beskrajnih dubina.

Tišina je imala tvoje ruke.

Zagrljajem smo iznad svih visina, iznad cijelog svemira i naše luke.

Ime se tvoje ljubav zove,

moje su dubine tu spoznale moć.

Živim beskrajne naše snove,

živim naš san i dan i noć.

MASLINA

U zanosu vjetra maslina se svila,

zapleli se oko debla prsti kao vlasi,

a i gusto lišće grane njene krasi,

ta stoljetna maslina u kamenu je snila.

Razigrano more, kap na vjetru hlapi.

Plodovi se smežurali dok ih sunce grije.

U daljini more kao da se smije,

rađaju se male, zlatne sitne kapi.

Izbrazdana njena koža kao usne suhe.

U pukotini slana kaplja zapne.

U grudima dva života sapne

i bezbroj noći što ostanu gluhe.

Miriše smilje, sivi kamen, mjesec iznad Luna.

Morem plešu maleni kristali,

a u zoru ranu bi zasjali,

zlatni maslinici i ovčja vuna.

Razigrani janjci i sjenke pastira,

u krugu se love prve zrake sunca.

Maslina još sniva, more tiho bunca,

a vjetar kroz granje svira, svira, svira.